HKK Zrinjski: Priča o Vedranu Princu

...vječno i u stopu ga prateći, sitan, malen, ali uvijek pomalo drzak i okoprčan, Veka je bio ono klasično zaigrano dijete prijeratnog Mostara. Grada bezbrižnog, grada koji je i prije njega rađao i stvarao asove u svim sportovima. Pamte se još, nekad tamo krajem osamdesetih, situacije, kad bi Veka nasred treninga na Kantarevcu, Đačkom domu ili Prvoj osnovnoj, onako sitan, brz poput munje, znao uletjeti na teren u sred treninga izlažući se opasnosti da ga stariji polaznici Koša pogaze...

Fascinantno je bilo da je već tada, sa 7, 8 godina, vodio loptu bolje od 90% starijih kolega, koji su nerijetko i s ljubomorom i s negativnim komentarima pratili te Vekine upade u teren...

Nije bilo teško predvidjeti da će postati košarkaš.
Nedugo zatim rat je u svoj vrtlog i vihor stavio i Koš i košarku i sav normalan život u gradu na Neretvi, ali još za samih sukoba, iz prkosa i inata rodio se HKK Zrinjski.
Povratkom iz izbjeglištva, odmah se uključio u rad u omladinskim pogonima kluba i iz dana u dan sve više odskakao i od vršnjaka, te većine starijih. Igrama u mlađim kategorijama privukao je tada pažnju, tada stabilnog talijanskog prvologaša, Roseta iz Cordivarija, gdje je otišao kao maloljetni, golobradi dječak. Ali kako biva to već s talijanskim košarkaškiim klubovima, Roseto svoj put nije izabrao prema gore, već je završio samo kao administrativna povijest, te se Vedran, na opće oduševljenje ljudi u klubu, vratio u Zrinjski. Uskoro se, sukladno vrtoglavom napredovanju, priključio radu s prvim timom, te počeo dobivati minutažu i u seniorskoj konkurenciji.

Prekretnica je bila jedna utakmica u Laktašima, davne 2001 godine, kada je Veka, kao devetnaestogodišnjak i tada vrlo jakoj Igokei, preko Dejana Parežanina, bivšeg košarkaša Partizana, Bosne, a kasnije i trenera našeg kluba, poznatog kao izuzetno čvrst obrambeni košarkaš, zabio 27 poena, bez da se pošteno i oznojio.

Bilo je jasno da je vrijeme za neku višu instancu i Vedran je skoro odjenuo dres susjednog HKK Široki u kome je u svoje vitrine ubacio pregršt medalja namijenjenih prvaku BiH, te pobjedniku Kupa države. Posebno se pamte njegova slobodna bacanja iz 2003, u grotlu Skenderije, kada su on, Martin Vanjak, Roman Horvat and co, u majstorici pobijedili apsolutnog favorita KK Bosnu, istavivši u tuzi i bijesu skoro 9000 neprijateljski nastrojenih domaćih navijača...

Skoro je prerastao i Široki, te se na njegovom srcu skoro našao grb Cibone, najveće košarkaške institucije u regiji, kluba koji je tih godina redovno igrao Euroligu. Pokazao je Vedran tada, da se mogao nositi i s Navarrom, Stombergasom, Macijauskasom, Marcus Brownom i ostalim mega zvijezdama koju su tada na tim pozicijama bili neprikosnoveni. Obrana, sjajan šut i harlemovska tehnika Veki su i kod Velimira Perasovića, njzahtjevnijeg trenera, uz Duleta Vujoševića na ovim prostorima, osigurali veliku minutažu i njegovo povjerenje, te je nekoliko sezona sticao iskustvo u najjačem europskom košarkaškom natjecanju, te onim trofejima za prvaka BiH, pridonio i punu šaku onih namijenjenih prvaku i pobjedniku Kupa Hrvatske...

Skoro se skrasio u Cedeviti, tada klubu u strahovitom usponu, našavši svoje mjesto i minutažu i tamo, kao što je to učinio nebrojeno puta i prije. S Cedevitom je Vedran igrao Final Four tadašnjeg Eurocupa, te finale ABA lige koje je te godine osvojio neprikosnoveni izraelski div, Maccabi Tel Aviv, a Princ je ostao upamćen po sjajnoj partiji upravo u toj finalnoj utakmicu u tadašnjoj Yad Eliahu, današnjoj Nokia Areni u srcu Tel Aviva.

Košarka ga odvela i na daleki Baltik gdje je uspješno jednu polusezonu nosio dres tamošnjeg Ventspilsa. Krajem sezone ljudi u klubu bili su oduševljeni te mu nudli produženje ugovora, no nostalgija, klima i još neki faktori, Vedrana s vratili u rodni Mostar,gdje se činilo se, oprostio od košarke.

I zaista je velika šteta što je skoro 2 godine apstinirao od onog što najbolje zna i može. Od košarke.
Kada se baš činilo da je svršeno s košarkom, ljudi iz HKK Zrinjski našli su čarobnu formulu i privolili Vedrana na povratak košarci...

Nije dugo trebalo da podsjeti zašto je dugo godina igrao za regionalne gigante. Danas je Veka kapetan HKK Zrinjski, jedan od najboljih igrača lige, igrač o čijem raspoloženju i loptama ovisi momčad, koja ove sezone gura odlično u Premier ligi BiH. Kapetan na terenu, ali i van njega, uzoran otac, suprug. Čovjek koji je svih lutanja došao da pomogne svom Zrinjskom i ostane živjeti u svom gradu, tamo gdje je sve počelo krajem osamdesetih. Na betonskim igralištima Mostara.

Jedna život, jedna karijera i nadamo se još dugo godina kapetan našeg kluba! Vedran Princ!

HKK Zrinjski