Beograđanima dobrodošlica, Slovencima oteli zastavu

Nekolicini mladih utakimica će svakako ostati u lošem sjećanju. Desetak korpulentnih 'domaćih' navijača uglavnom obrijanih glava (koji među kazališnu publiku pod Tornjem vjerojatno nisu nikad kročili) najprije su goste potjerali s njihovih mjesta, zabranivši im navijanje. Nisu ih ostavili na miru niti na novim mjestima nego su sjeli iza njih, pazeći da netko od njih, gotovo djece, ne bi navijao, a za svako navijanje bili su upozoreni.

Nije bilo dovoljno što su žustrim navijačima uništili doživljaj utakmice, pa su mladom Slovencu oteli zastavu. Kada je umalo došlo do fizičkog sukoba, na inicijativu novinara okupilo se desetak redara, koji su stali između sukobljenih (točnije napadnutih i napadača). Uz dizanje desne ruke na sporni pozdrav i pokazivanje srednjeg prsta tada već pokunjenim i bezvoljnim Slovencima, čula se i sirena za kraju utakmice.

Ono najžalosnije je da su se dvojica od skupine Slovenaca, Miha i Tilen, na početku utakmice sprijateljili s domaćim navijačima koji su sjedili iza njih i dogovorili da 'Slovenci plaćaju pivu nakon utakmice'. Jer, naime, Slovenci su u zagrebačku Arenu kojoj su se divili tek 'prišli na žur'.
Nakon utakmice Mihi i Tilenu jedina je briga bila bez masnica na oku izaći iz dvorane.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Gostima na utakmici protiv Hemofarma, četvorici beogradskih studenata, utakmica će ostati u daleko bolje sjećanju. Odmah iza Partizanove klupe navijali su i bez ušutkavanja iskazivali podršku crno-bijelima.
- Sinoć smo bili u kafani i nešto tako pričali, pa odlučili doći na Final Four. Ravno iz kafane sjeli smo u auto i eto nas u Zagrebu - ispričao je Ranko koji je sa svojom trojicom prijatelja stigao noćas iz Beograda.
Ali onaj koji je vozio nije pio, da se zna - dobacio je Veljko.

Dok su trojica mladića već posjetila Zagreb, Ranku je ovo bio prvi put.
- Super je grad. Imamo samo pozitivna iskustva danas, koga smo god nešto pitali svi su nam pomogli. Nego, reci nam gdje se može izaći večeras?
Atmosferom u dvorani nisu bili očarani, ali za mlade grobare navikle na dvoranu u kojoj se uvijek traži ne samo jedna karta više, to ne čudi.

Iako su na poluvremenu još pričali o izlasku, na kraju utakmice priča se malo promijenila. Nakon što su burnim povicima ispratili crno-bijele s terena, priznali su da su glad i umor presudili.
Ma idemo nešto pojesti, pa on kući, čeka nas put kući, nismo već predugo spavali... Ali možda se vidimo na finalu!
Dolazite?
- Ako ikako budemo mogli!

Uz rizik da sarkazam nekima neće biti dovoljno očit - nadamo se samo da vam neće pasti na pamet suluda ideja navijati za crno-bele.

sportal