Ivo 'The Scorpion' Ćuk: Borac porijeklom iz Rame u sport je ušao tučnjavom na parkingu

Borilački svijet navikao je na imena koja se grabe za svjetla pozornice, ali malo je onih čija je životna priča ispisana jednako žestoko izvan ringa kao i u njemu. Ivo “The Scorpion” Ćuk, profesionalni borac MMA i bare-knuckle discipline, rođen je u Austriji, uz njemačko-švicarsku granicu, u obitelji s dubokim korijenima iz BiH. Otac mu je iz Rame, a majka iz Uskoplja. Odrastao je u Dornbirnu, gdje je završio školovanje i stekao zanat krovopokrivača i tesara. Danas, pred 46. rođendan, i dalje aktivno ulazi u ring, s identitetom i domoljubljem koje ne skriva, nego ponosno nosi pred publikom.

Iako najveći dio života trenira i nastupa u Austriji, Ćuk ističe da svaki njegov korak u sportu započinje i završava osjećajem pripadnosti narodu iz kojeg potječe. Njegov životni put oblikovalo je i iskustvo služenja u elitnoj postrojbi austrijskih planinskih komandosa, gdje je sudjelovao u zahtjevnim misijama i stekao vojničku disciplinu koja ga i danas vodi u svakom izazovu. U razgovoru za Hercegovina.info otvoreno govori o svojim počecima, o najtežim borbama, o pobjedama koje su ga formirale, o nadimku “The Scorpion”, ali i o vjeri, obitelji i snovima koji još traju.

Na početku razgovora Ćuk se osvrće na to tko je zapravo iza borilačke maske, ističući da su unatoč impresivnoj sportskoj karijeri njegovi pravi temelji obitelj, jednostavnost i mir izvan borilišta. Opisuje svoju svakodnevicu i ono što ga čini čovjekom, a ne samo borcem. Najstariji je od šestero djece, sin Ivice i Ivanke Ćuk. Izvan borilačkog sporta je čovjek koji voli biti sa svojom obitelji, a obožava pjesme Mate Bulića i Thompsona.

Govoreći o borilačkom putu, vraća se u najranije djetinjstvo, kada je ulazak u dvoranu prvi put odredio daljnji tijek života. Objašnjava kako je već kao dječak pokazivao iznimnu disciplinu i natjecateljski duh, koji su ga vodili prema rezultatima, trofejima i ambicijama.

"Kao dijete od sedam godina počeo sam s judom i tu sam bio jako uspješan. U ovom dijelu Austrije i u cijeloj Austriji ostvario sam puno pobjeda i bio sam u to vrijeme jedan od najboljih. Uvijek sam bio nominiran za državna i saveznička prvenstva i uvijek sam bio u finalu. Imam prvi dan crnog pojasa. Jedno vrijeme prebacio sam se na karate, ali to mi nije bilo dovoljno. Htio sam biti kompletan borac, pa sam 2007. godine preko prijatelja prvi put vidio ono što se tada zvalo free fight i moram reći da sam se odmah zaljubio u taj sport."

Prisjećajući se početaka u MMA svijetu, otkriva da njegov ulazak u profesionalni sport nije bio glamurozan, nego gotovo filmski sirov i gerilski. Prve borbe odvijale su se daleko od svjetla pozornice, u uvjetima koje bi malo tko nazvao profesionalnima, ali upravo su ti trenuci izgradili temelje karijere.

"Počelo je tako da je izbacivač iz jednog kluba s drugim izbacivačem iz našeg kluba dogovorio da se udaramo negdje na parkingu. To je bio početak toga svega. Kasnije je to krenulo kao pravi MMA. Bilo je teško na početku, jer je ovdje postojao samo judo i karate, nije bilo trenera za MMA, niti dvorane. Trening sam imao sam ili s prijateljem."

Govoreći o identitetu, Ćuk naglašava da borbe nikada nije doživljavao samo kao sport, već kao način izražavanja pripadnosti zemlji svojih predaka. Objašnjava koliko mu znači ulazak u ring sa zastavom hrvatskog naroda u BiH. 

"Moje porijeklo mi je jako važno. Uvijek ulazim u ring s barjakom Herceg-Bosne, volim taj kraj i tu se osjećam više kod kuće. Toplina naroda tu je znatno jača. U Austriji je narod hladan. Ponosan sam da sam iz tog kraja."

Osvrćući se na sportske uspjehe, izdvaja borbu koja mu je ostala najdublje urezana u sjećanje. Bio je to okršaj u kojem je pobijedio i fizički i mentalno, a koji mu je potvrdio da granice postoje samo u glavi.

"Između 22 pobjede i 12 poraza najvažnija mi je borba bila u Australiji protiv Hermana Sakariye, jer je bio 55 kilograma teži. Bio je jak stand-up borac, a ja sam ga savladao u drugoj rundi. Inače sam se uvijek borio s najboljima. Tu su UFC borci Sergey Spivak, Christian Colombo, Alikhan Vahaev."

Upitan o nadimku po kojem ga prepoznaju diljem svijeta, otkriva kako je nastao i što simbolizira za njega osobno, ali i za publiku koja ga prati.

"The Scorpion sam dobio zbog jedne poluge koju sam koristio na parteru i tako savladavao protivnike. Poluga se zove The Scorpion, pa sam tako i istetovirao škorpione na rukama."

Govoreći o svojim borilačkim vještinama, jasno naglašava područje u kojem se osjeća najjačim i koje mu je donijelo najviše pobjeda.

"Najveću snagu vidim u hrvanju, zbog juda koji sam trenirao 25 godina."

Prisjećajući se najtežih protivnika, opisuje osjećaj borbe protiv vrhunskih boraca, među kojima su mnogi danas dio svjetskog vrha.

"Jedan od najtežih mi je bio bosanskohercegovački borac iz Sarajeva Denis Stojnić, čovjek je kao stijena."

Kada govori o prelasku u bare-knuckle, ističe kako je riječ o disciplini koja otkriva pravi karakter borca. Tamo nema skrivanja, taktiziranja niti luksuza zaštite.

"Imam dvije borbe u bare-knuckleu. To je taj adrenalin, samo gole šake, kao ulična borba. Nema rukavica iza kojih se kriješ i čuvaš gard, svaki udarac "sjeda", kaže Ćuk za Hercegovina.info.

Ćuk otkriva da unatoč godinama s kojima se malo tko u sportu može natjecati, osjeća snagu i motivaciju koje ga i dalje guraju naprijed.

"Moram reći da sam sada u boljoj formi nego prije deset godina. Borit ću se dok god se osjećam u formi. Za dva mjeseca punim 46 godina. Mislim da mogu još par godina, ako Bog da."

Govori i o emotivnom posjetu Međugorju i Kruševu, ističući koliko mu znače susreti s mjestima koja simboliziraju duhovnost, žrtvu i hrabrost branitelja.

"Bio sam s majkom, mlađom sestrom Marinom i rođakom u Međugorju i bilo mi je prelijepo. U Kruševu sam dao počast našem Blažu Kraljeviću i njegovim suborcima, jer su oni naši heroji."

Na temu vojske, otvoreno progovara o velikoj životnoj želji koja se nije ostvarila, ali je zato put odveo u drugom smjeru – u specijalne postrojbe.

"Velika želja mi je bila biti hrvatski vojnik, kao moj veliki uzor, stric general pukovnik Mile Ćuk, ali nisam mogao, jer imam austrijsko državljanstvo. Ovdje sam bio dugo u postrojbi komandosa."

Na kraju otkriva planove i najavljuje nove izazove pred publikom.

"Sada u prosincu počinje kampanja. Sljedeća borba bit će u Španjolskoj, na Mallorci, u bare-knuckleu. Bit će za sve gledatelje prijenos u live streamu", zaključio je Ćuk za Hercegovina.info.

Pri preuzimanju teksta, obavezno je navesti hercegovina.info i autora kao izvor te dodati poveznicu na autorski članak.