Pjesma Nade Beljan: Prst na usta

pjesma, umjetnost

PRST NA USTA

Nisam ti još kosti našla,

a već si zaboravljen.

Nikom nije bitno, sine,

tko te ubio, ni kad si se

s dušom rastao.

Je si li se kako napatio...

A, ja s time liježem i ustajem...

Dišem 'mjesto zraka.

Sjećaš li se klete šutnje...

Prsta straha na ustima...

Ššš...

da ne čuju plač i jadikovku.

Zidovi kad imadoše uši...

Uzalud si čekao

da se tata s Križnog puta vrati.

Nije se vratio, kao ni ti, sine,

pa ti se sve nekako bojim,

da ću jednom, rano ljuta,

zboreći o tebi

isto stavljat prst na usta.

Vidiš i sam..

Sahranila jošte majka

sina nije...

da mi te bar rodna zemlja

privije na grudi kad majčinim

uskraćeno bi.