Negativna iskustva u ranom djetinjstvu mogu dovesti do vjerovanja u teorije zavjere?
"Nedavne teorije u socijalnoj psihologiji sugeriraju da pojedinci koriste teorije zavjere kao pokušaj obrambenog mehanizma za rješavanje psiholoških potreba, uključujući i egzistencijalnu potrebu za sigurnošću i kontrolom", pišu autori studije. "Pojedinci s tjeskobnom privrženošću zaokupljeni su svojom sigurnošću, imaju tendenciju negativnog pogleda na grupe kojima ne pripadaju, više su osjetljivi na prijetnje i često preuveličavaju ozbiljnost takvih prijetnji".
Dosadašnja istraživanja potvrđuju da teorije zavjere najčešće dobivaju najviše pažnje kod pojedinaca kada se osjećaju neučinkoviti ili uznemireni i čije dublje psihološke potrebe nisu zadovoljene. Postoje dokazi da će ljudi, kad se osjećaju anksiozno i obespravljeno, prije povjerovati u zavjere.
Isto tako, ljudi su skloni vjerovanjima u urote kad imaju veliku potrebu za neobičnošću ili kada imaju osjećaj da je njihov osobni imidž ugrožen, pokazuju studije. Teorije zavjere mogu izazvati strah, ali čini se da djeluju kao stabilizirajuća sila ljudima koji traže stabilnost. Možda ima nešto smirujuće u vjerovanju da cjepivo uzrokuje autizam.
Sveučilište Kent ispitalo je 246 odraslih osoba o njihovim uvjerenjima o teorijama zavjere koristeći skalu Generic Conspiracist Beliefs, tražeći ispitanike da izraze svoje mišljenje o istinitosti tvrdnje da "su određeni svjetski događaji rezultat aktivnosti male grupe ljude koja u tajnosti kontrolira svjetske događaje". Nakon toga ispitali su ih o još 36 stavki.
Ocjenjivali su i njihov stav o religigiji, razinu obrazovanja i povjerenje u druge ljude - sve čimbenici povezani s vjerovanjem u teorije zavjere.
Važno je napomenuti da je istraživanje dokazalo odnos između tjeskobne privrženosti i vjerovanja u teorije zavjere, ali ne dokazuju uzročnost.