VIDEO  Jesu li stećci ilirski megaliti? Novi dokumentarac dovodi u pitanje službenu povijest

YouTube kanal Arheo Balkan objavio je novi dokumentarni video pod naslovom „Konačna istina o megalitima diljem Balkana“, u kojem autor iznosi tezu da stećci, karakteristični kameni spomenici rasuti diljem Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne Gore i Srbije, nisu srednjovjekovni nadgrobni spomenici, kako to tvrdi službena arheologija, već ostatci znatno starije, predantičke i ilirske civilizacije.

Video, koji kombinira terenske snimke, naraciju, simboličke rekonstrukcije i alternativne interpretacije, bavi se fenomenom više od 100.000 stećaka rasutih na oko 3.400 lokaliteta diljem Dinarida.

Autor u videu navodi niz argumenata kojima dovodi u pitanje dominantno tumačenje stećaka kao spomenika kasnog srednjeg vijeka. Među ključnim tvrdnjama ističe se da se stećci često nalaze: unutar ili u neposrednoj blizini ilirskih tumula i gradina, na teško dostupnim, planinskim i nenaseljenim područjima, nerijetko iznad 1.500 metara nadmorske visine, na lokacijama do kojih je danas moguće doći samo pješice ili dronovima.

Prema autoru, to, kako tvrdi, dovodi u pitanje ideju da su srednjovjekovne zajednice u ratnim i nesigurnim vremenima klesale i transportirale megalite teške i do 30 tona na vrhove planina.

U videu se citiraju i povijesni autori i istraživači koji su, prema autorovoj interpretaciji, uočavali da su stećci izraženije erodirani od rimskih spomenika građenih od sličnog kamena, što se tumači kao pokazatelj njihove veće starosti.

Simboli, ukrasi i izostanak zapisa

Jedan od središnjih argumenata odnosi se na simboliku. Autor navodi da tek manji broj stećaka nosi natpise, i to uglavnom naknadno urezane, dok su reljefni ukrasi, prema njegovu tumačenju, stilski bliži antičkim i predantičkim motivima nego srednjovjekovnom kršćanstvu.

Također se ističe da ne postoje sačuvani srednjovjekovni arhivski zapisi o klesanju, plaćanju ili transportu stećaka, uključujući i dubrovačke arhive, poznate po detaljnom bilježenju gospodarskih i društvenih aktivnosti.

Poseban dio videa posvećen je nekropoli Radimlja kod Stoca, jednoj od najpoznatijih i najzaštićenijih lokacija stećaka u regiji.

Autor tvrdi da su stećci na Radimlji donošeni s različitih lokacija, te navodi da su sredinom 20. stoljeća neki od njih kemijski tretirani kako bi se uklonila patina i lišajevi, što je, prema toj interpretaciji, pridonijelo dojmu „mlađe“, srednjovjekovne starosti.

U videu se također tvrdi da prikazi ratnika na stećcima više nalikuju antičkim ratnicima s ilirskim i grčkim kacigama, nego srednjovjekovnim vojnicima, te da motivi poput „drveta života“ imaju paralele u znatno starijim kulturama Mediterana.

Autor videa kritizira i odluku UNESCO, koji je 2016. godine na Popis svjetske baštine uvrstio oko 4.000 stećaka na 28 lokaliteta, tvrdeći da su pritom birani primjerci koji se lakše mogu povezati s kršćanskim kontekstom.

U tom okviru iznosi se i teza da je srednjovjekovna Crkva često gradila crkve na nekropolama stećaka, koristeći same stećke kao građevinski materijal, što autor smatra nelogičnim ako su stećci doista bili nadgrobni spomenici „nedavno preminulih“.

Video završava tvrdnjom da je srednjovjekovno tumačenje stećaka sustavno učvršćeno u razdoblju Austro-Ugarske nakon 1878. godine, s ciljem, kako se navodi, razbijanja kontinuiteta ilirskog identiteta i fragmentiranja prostora na etnički i politički suprotstavljene cjeline.

Autor naglašava da stećci, bez obzira na znanstvene rasprave, danas ubrzano propadaju zbog zapuštenosti, nebrige i devastacije, upozoravajući da njihov nestanak znači i gubitak dijela kulturnog pamćenja Balkana.

Napomena uredništva

Tvrdnje iznesene u videu odražavaju stavove autora kanala Arheo Balkan.