Nakon rukometa život posvetio djeci

Nakon rukometa život posvetio djeci

Prošle su četiri godine otkako je Ivano Balić završio profesionalnu igračku karijeru i u tom razdoblju rijetko smo ga imali priliku vidjeti u javnosti. Petnaesta obljetnica osvajanja olimpijskog zlata u Ateni bila je idealna prilika da popričamo sa 40-godišnjim Splićaninom i doznamo što se otad promijenilo u njegovu životu. Jednu je temu ipak odlučio zaobići, a to je njegova intima, odnosno pitanja o djeci, petogodišnjem Vigu i trogodišnjoj Noli koje je dobio s bivšom odbojkašicom Mirelom Dalić, ali i sinu Dini, rođenom 2000., kojeg ima iz prošlog braka.

Story: U kakvom su vam sjećanju ostale Olimpijske igre u Ateni?

Kao da je bilo jučer, mislim da takve uspomene nikome od nas ne mogu ishlapjeti. Ponosni smo na to i sretni što smo bili dio ekipe koja je dominirala na Olimpijskim igrama.

Story: To nije jedini uspjeh u vašoj karijeri, bilo ih je puno, među ostalim i činjenica da ste proglašeni najboljim svjetskim igračem. Što vi smatrate krunom karijere?

Svaki dan koji sam proveo na terenu jednako mi je važan i sretan sam što sam uspio ostvariti 20 godina karijere. Te pojedinačne nagrade dođu, ali mislim da to nije važno. Važna je ekipa, a ostalo je sve usput. Normalno je da si ponosan kada te izaberu, ali nije to najvažnije.

Story: Pratite li i danas sve utakmice reprezentacije, uhvati li vas nostalgija kada ih gledate na terenu?

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Naravno da pratim, ali ne, ja sam svoje odradio. Dvadeset godina jako je dugo, uživao sam u svakom trenutku i nemam za čime žaliti.

Story: Kako danas izgleda vaš život?

Pero (op. a. Petar Metličić) i ja imamo rukometnu akademiju u Splitu. Pohađa je dosta djece i borimo se. Zanimljivo je što kod djece brzo vidiš napredak, pogotovo s početnicima. To je super.

Story: Kako vam je kao nekadašnjem igraču danas biti u ulozi mentora?

Drukčije. Kad si igrač, brineš se samo o sebi, a sada imaš gomilu djece o kojoj se moraš brinuti. Nastojimo to raditi najbolje što možemo, no treba imati strpljenja, naravno.