FOTO/VIDEO  Mark Knopfler: Novi album "Tracker"

Mark Knopfler: Novi album "Tracker"
Naziv albuma »Tracker« (Tragač) nastao je na temelju mojih pokušaja da otkrijem vlastiti put koji sam prošao proteklih desetljeća, iz traženja ljudi i mjesta koje su taj put činili, rekao je o novom, osmom po redu studijskom albumu jedan od ponajboljih svjetskih gitarista, 65-godišnji Mark Knopfler, znan i kao vođa svojedobno iznimno popularne rock grupe Dire Straits.

U solo karijeri koja traje već više od tri desetljeća (1983. godine albumom filmske glazbe »Local Hero« prvi se put izdvojio iz grupe) Knopfler se, zanemarujući komercijalnu stranu, uvijek trudio stvoriti pjesme koje bi ponajprije predstavile njegovu ljubav prema različitim vrstama glazbe, a isti put slijedi i u vrlo dobrim albumu »Tracker« koji je spoj mahom nježnih i tihih balada kojima vladaju u prvom redu zvukovi keltskog folka, country glazbe i bluesa, a na trenutke čujemo i dodire jazza, cajun zvuka i ranog rock and rolla.

Naravno, nad svom tom raznovrsnošću dominira prepoznatljiva Knopflerova gitara koja, ovisno o pjesmi, nudi ili povremene dojmljive blues/country solaže ili pak u nešto bržem ritmu priča tipičnu Knopflerovu melodioznu gitarističku priču mahom visokih tonova.

Nostalgija

Sukladno temeljnoj ideji istraživanja vlastite prošlosti »Tracker« nudi podosta trenutaka nostalgije što je uočljivo već u uvodnoj temi albuma, pjesmi »Laughs and Jokes and Drinks and Smokes« u kojoj kombinirajući keltsku glazbu s u završetku pjesme dominantnom jazz podlogom govori o danima mladosti, dolasku u London i osnivanju Dire Straitsa, danima kad su bili siromašni, ali ni o čemu nisu brinuli jer su imali mladost i svaki je dan bio prepun smijeha, veselja, pića i druženja u noćnim klubovima.

Na istom je tragu i pjesma »Basil« kojom oživljava lik britanskog pjesnika Basila Buntinga kojeg je upoznao kao tinejdžer radeći pomoćne poslove u listu Newcastle Evening Chronicle gdje je Bunting radio kao novinar.

Nježni folk rock prepun zvukova akustične gitare i mandolina diskretno tekstom podsjeća na bolnu neumitnost prolaznosti života, a korak dalje čini u dojmljivoj »Beryl« posvećenoj britanskoj književnici Beryl Bainbridge koja je od ranih sedamdesetih pa do sredine osamdesetih često nominirana za uglednu književnu nagradu Booker koja joj je dodijeljena tek nakon što je umrla 2010. godine.

Zasnovana na country izrazu i odabrana za prvi singl s albuma ova pjesma s puno jetkosti upozorava na opasnost krivih procjena nečije vrijednosti i apsurdnost posthumnog dodjeljivanja raznih priznanja.

Ovom nizu pjesama koje upozoravaju na potrebu drugačijeg odnosa prema umjetnicima moglo bi se dodati i temu »Skydiver« u kojoj je kombinacijom ranih rock and roll izraza, posebno surf rocka, progovoreno o slobodnom načinu života koji ne poštuje ustaljena pravila.

Surovi svijet

Uz motive vezane uz vlastitu prošlost i ljude koji su je činili Knopfler je na ovom albumu znatan dio pjesama vezao i uz socijalnu tematiku uspješno stvarajući likove pojedinaca koji se mahom neuspješno bore za preživljavanje u sve surovijem svijetu.

Pažnje je vrijedna vrlo slušljiva country balada srednjeg tempa »River Towns« o osamljenom, napuštenom čovjeku koji je već na pragu starosti, dok »Mighty Man« i »Broken Bones« s puno keltskog folka, bluesa i cajun gitara a la Ry Cooder nude sumorne priče o ljudima kojima nije preostalo ništa drugo do li da se za prehranjivanje svojih obitelji bore najtežim fizičkim poslovima, čak i zabranjenim boksačkim borbama koje ih fizički iz dana u dan uništavaju.

Ipak, najveći broj pjesama novog Knopflerovog albuma ljubavne su balade koje se kreću u rasponu od bluesom obojenog opisa ljepote djevojke koja mu se sviđa (»Long Cool Girl«) pa do dirljive nesretne ljubavne priče (»Silver Eagle«).

Možda je od tih pjesama najvrijednija završna »Wherever I Go« u kojoj mu glasom pomaže kanadska country pjevačica Ruth Moody pa zajedno, uz pratnju koja pomalo vuče na Dire Straits, prenose tužnu priču o vječnoj, ali nikad ostvarenoj ljubavi.

Najslušanija će svakako biti »Lights of Taormina«. Inspirirana ljepotom tog antičkog gradića na Siciliji pjesma nudi mediteranski melodiozni zvuk i ljubavnu priču koja se proteže kroz stoljeća bogate povijesti tog dijela Mediterana.
Tiha predvečerja

Uz jedanaest novih pjesama standardnog izdanja deluxe izdanje nudi dodatnih šest, a isplati ga se poslušati ponajprije zbog sjajne ljubavne »My Heart Has Never Changed« kojoj je, kao i nostalgičnoj »Terminal Of Tribute To« trebalo biti mjesta na standardnoj verziji.

Nedvojbeno, nepune tri godine nakon vrlo dobrog albuma »Privateering« Knopfler je napravio još bolji album što će vjerojatno uskoro potvrditi i plasmani na top ljestvicama, kao i za ovu godinu najavljena velika svjetska turneja tijekom koje ovog ljeta dolazi i u Europu.

Pred dvije godine, predstavljajući »Privateering«, gostovao je i u Zagrebu. Nažalost, ovog su puta ljubiteljima Knopflerove gitare i sjetnih laid back pjesama najbliže destinacije Italija (od 20. do 24. srpnja - Barolo, Rim, Lucca, Padova) ili mjestašce Klam kraj Linza gdje Knopfler svira 12. srpnja.

Ako možete priuštite se jedan lijepi izlet jer Knopflera i njegovu gitaru uvijek je lijepo čuti. Ako ne možete, ubacite CD »Tracker« u player i uživajte u glazbi za znalce i sladokusce, idealnoj za neka tiha predvečerja.

Pod utjecajem Boba Dylana

Album je, priznaje i sam Knopfler, nastao pod značajnim utjecajem Boba Dylana s kojim je 2011. i 2012. godine imao zajedničku turneju i neke od pjesama s ovog albuma (»Silver Eagle«, »Lights Of Taormina«) nastale su baš na toj turneji. Znatan doprinos kvaliteti snimljenog dala je i njegova već stalna prateća grupa u kojoj se ističu klavijaturist Guy Fletcher koji je s Knopflerom još od Dire Straits dana, a tu su još i Glenn Worf (bas), Ian Thomas (bubnjevi), Nigel Hitchcock (saksofon) te Ruth Moody kao prateća pjevačica.