Zavela sam oca najbolje prijateljice. 'Gledao me kao ženu, dečki mojih godina nisu me zanimali'

Bog, Maja. Sanja je s mamom otišla u kupnju. Neće je biti sigurno nekoliko sati.

- Hvala, gospodine Marko - rekla sam i pogledala prema svom biciklu. Imate li slučajno pumpu? Ispustila mi se guma.

- Pričekaj malo. Moram je potražiti u garaži. Ubrzo se vratio s pumpom u ruci.

- Sad ćemo srediti taj problem - rekao je i uzeo bicikl iz mojih ruku.

- Nego, Majo, čemu to gospodine? Zar ne bi bilo bolje da me zoveš Marko?

- Kako god vi kažete, Marko.

Osjećala sam se čudno kad sam izgovorila njegovo ime.

- Baš vam hvala što mi popravljate bicikl.

- Uopće mi to nije problem. Ako želiš, možeš ovdje pričekati Sanju.

Pogledao me i ja sam osjetila kako mi trnci prolaze tijelom. Prošlo je nekoliko sekundi prije nego što sam odvratila pogled. Marko je bio onakav kakav sam mislila da otac mora biti: jak, strpljiv i nježan. Uz sve to još je bio visok, zgodan, pametan i direktor stranog zastupstva. Ukratko, idealan.
Dok je popravljao bicikl, promatrala sam njegova široka ramena i mišićave ruke. U njegovoj kosi primijetila sam nekoliko sijedih, što mu je davalo samo još više šarma. Osjetio je da ga promatram i podigao pogled, a ja sam se u času zacrvenjela. Nadala sam se da to nije primijetio.
Opusti se, rekla sam samoj sebi. To je Sanjin otac. U zadnjih dvanaest godina viđala si ga skoro svaki dan.

- Evo, gotovo je. Mogu li te sada ponuditi čašom soka dok čekaš Sanju?

- Ne, hvala - brzo sam odgovorila.

- Bolje da idem jer me mama očekuje. Samo recite Sanji da me nazove.

Moj je otac napustio mamu kad sam imala samo tri godine. Jednostavno je nestao. Mama mi je objasnila da su ona i tata svaki dan u isto vrijeme odlazili na posao. Navečer, kad je došla kući, mog tate nije bilo. Drugi dan joj je njegov šef rekao da se dan ranije nije pojavio na poslu.
Mama se zabrinula da mu se nije što dogodilo. Kasnije je otkrila da je podigao sav novac sa štedne knjižice i s tekućeg računa. Tada je konačno priznala sebi da nas je jednostavno napustio. Ja ga se nisam sjećala.

Gledao me kao ženu

Mama nije bila kod kuće kad sam došla. Cijelo vrijeme vraćala sam film svog razgovora s Markom. Samu sebe sam pokušavala uvjeriti da je ono što sam vidjela u njegovim sjajnim očima bio plod moje mašte. Dok je voda klizila po mom tijelu, pitala sam se kako bi to bilo osjetiti Markove ruke na sebi.

Sanja me nazvala dok sam sušila kosu.

- Tata mi je rekao da si svratila.

- Da, jesam.

Prije nego sam išta mogla dodati, moja je prijateljica tiho rekla:

- Oh, Majo, mama mi je rekla da će se ona i tata možda rastati. Ne znam što ću učiniti.

- Možeš se jedino nadati da će se opametiti prije nego što bude prekasno.

- Iako se u posljednje vrijeme dosta svađaju - nastavila je Sanja - to nije ništa novo. Nikad nisam pomislila da bi mogli prekinuti.

- Bit će sve u redu, vidjet ćeš - pokušala sam je utješiti.

- Ja ne mislim tako. Čula sam mamu kako govori tati da zna da je s njom ostao jer je čekao da ja odrastem.

Čula sam svoju prijateljicu kako tiho plače i tog trena osjetila grižnju savjesti. Pokušavala sam uvjeriti Sanju da će sve biti u redu, a u istom trenutku sam se pitala kako je to biti u zagrljaju njezinog oca.

Moja mama je bila jako žalosna kad sam joj ispričala što se događa u Sanjinoj obitelji.

- Reci svojoj prijateljici da ćemo učiniti sve da joj olakšamo teške trenutke, da može doći k nama i ostati koliko god hoće.

Duboko je uzdahnula.

- Ne mogu reći da me to iznenadilo. Marko i Emilija su oboje dobri ljudi, ali jednostavno nisu stvoreni jedno za drugo. Mislim da se nikad nisu dobro slagali.

Ja ništa nisam znala o njihovom braku. Prema meni su oboje uvijek bili izuzetno ljubazni i nisam ni slutila da u njihovim odnosima nešto nije u redu. Do danas u mojim očima nisu bili ništa drugo do roditelja moje najbolje prijateljice. A danas mi je Marko rekao da ga zovem po imenu i promatrao me kao ženu. Ili sam si ja to umislila. Možda mi se samo pričinilo. Odlučila sam to što prije saznati.
Sljedeće subote krenula sam biciklom prema Sanjinoj kući. Znala sam da neće biti kod kuće. Već mi je prije rekla da će subotu provesti u kupnji sa svojom mamom.

- Sanja i Emilija otišle su u trgovački centar - rekao mi je Marko.

- Sanja je u potrazi za maturalnom haljinom. Pretvarala sam se da sam iznenađena.

- Oh, sasvim sam zaboravila. Pa rekla mi je to - pogledala sam na sat.

- Što mislite koliko će se zadržati?

Marko je slegnuo ramenima.

- Ne očekujem ih barem još dva sata. Ako želiš, možeš ih ovdje pričekati.

Dečki me ne zanimaju
Način na koji me gledao odbacio je svaku sumnju. Taj je čovjek bio zainteresiran za mene. Dečki su me također znali tako promatrati, kao da sam božićna purica, a oni umiru od gladi. Ali ovo nije bio dečko. Bio je to odrastao muškarac i ja sam se ponovno uvjerila kako je privlačan.

- Može - rekla sam.

Marko je pogledao moj bicikl.

- Gume su pune?

Nasmiješila sam se.

- Sve je u redu.

Donio mi je sok.

- Jesi li već kupila haljinu za maturalnu večer? - upitao me.

- Mama mi je sašila prekrasnu haljinu. Kroj smo našle u jednom stranom modnom časopisu.

- Dečki će poludjeti kad te vide - primijetio je.

- Uh, nisu nam baš neki. Svi su još djetinjasti. Ne znam s kim ću plesati cijelu večer.

- Pa, nisu valjda svi za baciti. Možda se ipak netko nađe. Jedan ples bi mogla ostaviti i za mene.

- I vi ćete biti tamo? - upitala sam iznenađeno.

- Da, neko vrijeme.

Moje je srce počelo užurbano lupati.

- Baš se veselim. Jedan ples sačuvat ću za vas.

vrijeme smo još čavrljali, a onda su stigle Sanja i njezina mama. Slijedila sam Sanju u njezinu sobu da mi pokaže novu haljinu. Toga dana Marka više nisam vidjela.
Nekoliko sljedećih dana razmišljala sam samo o njemu. Sjetila sam se još nekih situacija. Na primjer one kad je Marko vodio mene i Sanju u lunapark. Imale smo deset godina. Neću zaboraviti kako se prema nama odnosio kao da smo mu nešto najdragocjenije na svijetu. Tada sam se ponašala kao da mi je on otac. Danas sam se pitala kakav bi bio moj život da je Marko moj dečko, moj ljubavnik ili moj muž.

Na maturalnoj večeri zablistala sam u punom sjaju. Haljina koju mi je mama sašila divno mi je pristajala, oko vrata sam stavila maminu zlatnu ogrlicu, na uši zlatne naušnice. Čim sam ušla u dvoranu, začula sam poznati glas.

- Majo, izgledaš čarobno.

Trenutak kasnije gledala sam u Markove oči. U njegovu je pogledu bilo nešto više od privlačnosti ili želje. Bilo mi je neugodno od njegova pogleda i okrenula sam glavu.

- Hvala. I vi izgledate dobro. Gdje je Sanja?

- Pleše s Tomicom - pokazao je prema sredini dvorane.

Ogledala sam se tražeći Sanjinu mamu.

- A gdje je gospođa Emilija?

- Nije došla - rekao je hineći žalost.

- Poslala me samog. Majo, hoćeš li se sažaliti na jadnog starca bez pratnje i s njim otplesati jedan ples?

Ništa nisam željela više od toga.

Plesna čarolija
- Vi niste stari. I voljela bih plesati, ali moram vas upozoriti da nisam dobra plesačica.

- Svašta - rekao je Marko.

- Ti si zvijezda večeri.

Primio me za ruku i odveo na plesni podij. Dok smo plovili dvoranom, ja sam zaboravila na sve u prostoriji. Njegov pogled, dodir i miris njegova parfema ispunili su moja osjetila
Kad je glazba prestala svirati, bila sam razočarana. Marko me pustio i lagano se naklonio.

- Mlada damo, hvala na plesu.

Nisam željela da čarolija prestane.

- Zar nećemo plesati i sljedeći ples?

- Možda poslije. Ne želim te ukrasti ostalim muškarcima. Evo, upravo jedan dolazi.

Marko me predao Robertu i nestao u gužvi.

- Spasio sam te da ne moraš ponovno plesati sa Sanjinim tatom - rekao je Robert i to me naljutilo.

Robert nije znao plesati. Gazio je po mojim nogama, gurao me u druge parove. Željela sam opet plesati s Markom, ali nisam ga mogla pronaći u gužvi. Kad sam ga konačno spazila, primijetila sam da me promatra.

Sa Sanjom sam se srela u toaletu.

- Mama nije došla. Poslala je tatu samog - rekla mi je.

- Znam, rekao mi je kad smo plesali.

- Oh, Maja, ne znam što da radim? Sigurno će se rastati.

Odglumljena nezgoda

Iako sam pokušavala suosjećati sa svojom prijateljicom, bilo mi je to jako teško. Nije mi izlazilo iz glave kako sam se osjećala u zagrljaju njezinog tate. Ostatak večeri Marko i ja smo se gledali iz daljine.

I u danima koji su slijedili moje su misli bile uz oca moje najbolje prijateljice. On nikad nije bio sretan sa svojom ženom. U to sam bila sigurna. Ako se i ne rastanu odmah, jednoga će dana to sigurno učiniti. To im je suđeno. Tom čovjeku se sigurno sviđam i uz malo moje pomoći ostavit će ženu i isprazni život s njom zamijeniti srećom koju ću mu ja pružiti. Bit ćemo poput glavnih junaka u nekoj romantičnoj sapunici. Zajedno ćemo promijeniti život.

Znala sam, međutim, da me Marko vidi kao mladu djevojku, najbolju prijateljicu njegove kćeri. Bez obzira što je možda zainteresiran za mene, nikad ne bi mogao reagirati impulzivno. Ako želim budućnost s Markom, ja sam ta koja mora povući prvi potez. Moje dugo prijateljstvo sa Sanjinom obitelji davalo mi je određene prednosti. Znala sam, na primjer, da Marko jutra provodi kod kuće. Nakon što bi Emilija otišla na posao, a Sanja u školu, Marko bi u tišini svoga doma obavljao telefonske pozive i pregledavao službenu poštu.

U ponedjeljak ujutro nenajavljeno sam došla u njegovu kuću nekoliko minuta poslije osam.

- Znam da kasnim u školu, ali trebala sam se sa Sanjom ovdje naći. Nažalost, zaspala sam - rekla sam kad mi je otvorio vrata. - Evo knjige koju mi je Sanja posudila - dodala sam i pružila mu knjigu.
Dok ju je uzimao, naše ruke su se dotakle. Trnci su prošli mojim tijelom.

- Majo, hoćeš li da te odvezem u školu? - ponudio se.

- Tako nećeš puno zakasniti.

- Ne želim vas zamarati. Prošetat ću. Za petnaestak minuta sam u školi.

- Glupost. Uopće mi to nije teško - rekao je i požurio pronaći ključ od auta.

Nastavila sam glumiti, a on me i dalje uvjeravao da će mu to biti zadovoljstvo. Dok sam hodala prema autu, spotaknula sam se i odglumila da sam ozlijedila zglob. Zgrabila sam ga za ruku kako ne bih pala.

- Oh, ne! viknula sam.

- Što se dogodilo?

- Mislim da sam iščašila zglob - rekla sam s grimasom na licu.

- Pokušaj stati na nogu.

Pomogao mi je da se uspravim. Zanjihala sam se prema njemu i on me uhvatio.

Led na uganuće

- Uh, jako boli.

- Odnijet ću te u kuću dok ne smislim što ću s tobom.

Podigao me na ruke i odnio u dnevni boravak. Nježno me položio na trosjed.

- Mislim da bih te trebao odvesti u traumu.

- Ne treba - protestirala sam.

- Bit će sve u redu. Dajte mi samo pet minuta da dođem k sebi. Žao mi je što vas odvlačim od posla.

- Donijet ću led. Možda tako spriječimo oticanje.

Led je hladio moju nogu. Već nakon nekoliko minuta od hladnoće je više gotovo nisam osjećala.
Marko je klečao pored mene i mijenjao obloge. Naše su se glave nekoliko puta dodirnule. Potpuno nesvjesna onog što radim, rukom sam prošla kroz njegovu kosu. To mi je dalo dovoljno snage da ga poljubim. Marko je ustuknuo.

- Majo, što to radiš?

- Željela sam vam zahvaliti što mi pomažete - rekla sam nevino i ne čekajući njegov odgovor ponovno sam ga poljubila.

- Ovo nije u redu - promrmljao je. - Ti si najbolja prijateljica moje kćeri.

Zabranjena staza

Utišala sam ga poljupcem. Moje su ruke pronašle put kroz njegovu košulju. Bez riječi, Marko me podigao i nježno odnio u spavaću sobu. Ljubav smo vodili polako i nježno, sve dok iskre moje mlade strasti nisu buknule u plamen. Dok smo iscrpljeni ležali jedno pored drugog, on je progovorio.

- Oh, Majo, zaboravio sam kako to može biti dobro!

Ponovno je krenuo u istraživanje mog tijela. Ljubav smo vodili cijelo jutro. Prekinula nas je zvonjava telefona.

- Nažalost, moram na posao - rekao je razočarano.

Na rastanku je primio moju ruku:

- Reci mi da ćemo to ponoviti.

- Možemo, kad god ti želiš - rekla sam zaljubljeno.

Odveo me u školu i nastavio put prema svom poslu. Bila je to pogreška. Odjednom sam osjetila kako više tu ne pripadam. Ako me vide moje prijateljice, pogotovo Sanja, znat će točno što sam radila. Na sreću, Sanju nisam vidjela, a nitko drugi nije vidio promjenu na meni.
Ja sam tu promjenu, međutim, itekako osjetila. Osjećala sam da se moj svijet vrti u novom smjeru, da sam krenula prekrasnom, ali zabranjenom stazom. Marko i ja smo se počeli nalaziti kad god nam se za to pružila prilika. Tjedno smo uspijevali provesti nekoliko sati zajedno.

- Ne znam što me obuzelo - rekao mi je. - Nikad dosad nisam radio tako nešto. Jednostavno si me opčinila.

- Nekoliko puta sam mu pokušala predložiti da ostavi Emiliju i bude sa mnom. Ideja ga je zaintrigirala, ali nikad nije rekao da će to učiniti. Zapravo, svaki put kad bih ja započela razgovor, on je mijenjao temu. Tada sam počela sumnjati da on možda nije muškarac o kojem sam sanjala.

Jedno jutro moja najbolja prijateljica mi se povjerila:

- Mama sumnja da je tata vara. Čula sam ih kako se svađaju zbog toga.

Pravila sam se da nisam previše zainteresirana, ali jako me zanimalo što je rekao supruzi. Možda je bio spreman priznati da je zaljubljen u mene.

- I što je tvoj tata rekao? - upitala sam zadržavajući dah.

Duboko je uzdahnula.

- Naravno, zanijekao je sve. Zakleo se mami da joj je uvijek bio vjeran i da želi spasiti njihov brak.

Skoro sam se zagušila.

- Stvarno? A što je ona rekla? - nisam mogla suspregnuti znatiželju.

- Rekla je da mu ne vjeruje i da zna da ju je ove godine prevario barem četiri puta.

Pitala sam se je li to istina. Meni je rekao da nikad ništa slično nije učinio, ali možda mi je lagao. Ili je to ono što muškarci govore ženama.

Trebala sam biti veća podrška svojoj prijateljici, ali umjesto da se usredotočim na njezinu patnju, ja sam željela znati što su njezini roditelji rekli jedno drugome.

- A što ti misliš, Sanja? Je li tvoj otac bio vjeran tvojoj mami?

- Što ja znam! Ja samo želim da bez rastave riješe svoje probleme. Ne želim biti dijete rastavljenih roditelja.

Istina o razvodu

Moje su riječi bile bešćutnije nego što sam željela:

- Za tri tjedna bit ćeš punoljetna. Sigurna sam da ćeš preživjeti.

- Baš ti hvala, Majo. Sad se osjećam puno bolje.

Prije nego što sam se mogla ispričati i objasniti što sam mislila, ona je otišla. Stalno sam razmišljala o tome kako je Marku bila pružena prilika da prizna svojoj ženi da je pronašao nekog drugog. Ili da barem kaže kako njihov brak nije dobar, kako bi se trebali rastati i svatko nastaviti sa svojim životom. Na taj način joj ne bi morao priznati da ima drugu.

Što sam više o tome razmišljala, shvaćala sam da moram saznati istinu. Marko mi nikad nije rekao da me voli, ali se ponašao kao da je tako.

Ako želi biti sa mnom, a ja sam bila sigurna da on to želi, možda bih ja trebala preuzeti inicijativu i pomoći mu da izađe iz svog braka.
Marko me očekivao sljedeće jutro, ali nije dobio ono čemu se nadao. Umjesto toga, ušla sam u dnevni boravak i zatražila odgovore na svoja pitanja.

- Ljubavi moja - rekao je kad je otvorio vrata.

- Tako mi je drago što te vidim.

- Koliko drago? - željela sam znati.

- Marko, što mi to radimo? Voliš li me ili sam ja samo ugodan način da ti prođe vrijeme?

- Što to govoriš? Lud sam za tobom. Mislio sam da to znaš - rekao je i poljubio me.

Odmaknula sam se od njega.

- Znači li to da ćeš se rastati od Emilije?

- Rastati od Emilije? - ponovio je.

- Ljubavi moja, ne moraš se brinuti za mene.

- Ali ja se brinem. Svi znaju da se ti i Emilija ne slažete. Zar ne želiš živjeti sa mnom?

- Majo, ti si premlada za brak. Ti još ne znaš što želiš. Tek si počela otkrivati život. Drugi put možemo razgovarati o tome. Sada...

- Sada želim znati na čemu sam. Nisam više mala i točno znam što želim. Mogu li početi s pripremama za vjenčanje?

Sjaj je nestao iz njegovih očiju, a tuga mu je prekrila lice.

- Da sam se želio rastati od Emilije, to bih učinio prije nekoliko godina. Moraš znati da bi me taj razvod puno koštao. Morao bih početi iznova.

Nekako sam znala da će to reći, ali nisam mogla sakriti razočaranje.

- Drugi muškarci bi se odrekli bogatstva zbog žene koju vole - rekla sam.

Ti si još uvijek mlad. Imaš puno vremena da sve počneš ispočetka. Nećeš biti sam u tome. Ja ću ti pomoći.

Samo zabava

Marko je zatresao glavom i stavio ruku na moje rame.

- Iako mi se sviđaš i cijenim te, nisam zaljubljen u tebe. Nikad nisam želio povrijediti tvoje osjećaje, ali nikad nisam mislio da imamo budućnost. Mislio sam da se jednostavno zabavljamo. Zar se ti nisi zabavljala?

Duboko sam uzdahnula. Borila sam se sa suzama.

- Da, bilo je zabavno - priznala sam. - Ali ja želim više od zabave. Želim život s tobom.

- Žao mi je...

- Žao ti je! - kriknula je Sanja.

Okrenuli smo se prema njoj. Stajala je na vratima. Uopće nismo čuli kad je ušla.

Ja sam se prva oporavila.

- Sanja, zar nisi u školi?
- Bila sam, ali sam osjetila potrebu da razgovaram s tatom. A kad ono, nalazim ga s tobom.

Sanja je pogledala Marka:

- Dakle, istina je. Varao si mamu, i to s mojom najboljom prijateljicom.

- Nije baš tako kako ti misliš - rekao je Marko bespomoćno.

- Morala sam znati - nastavila je Sanja. - Maja je htjela znati svaki detalj svađe između tebe i mame.

Trebala sam osjetiti da nešto nije u redu.

Željela sam joj reći koliko mi je žao, ali riječi su zapele u mojim ustima.

- Gubi se! - vikala je Sanja na mene. - Gubi se iz mog života. Ne želim te više vidjeti!

Marko je kimnuo glavom.

- Možda je bolje da odeš, Majo.
- A ti? Kakav je to otac koji spava s najboljom prijateljicom svoje kćeri?

Otišla sam prije nego što je Marko mogao odgovoriti. Pobjegla sam kao kukavica. To je bio trenutak kad sam odrasla i izgubila najbolju prijateljicu. Od tada me Sanja više nije htjela vidjeti. Napisala sam joj pismo i pokušala je nazvati, ali što se nje ticalo, ja nisam više postojala. Željela sam joj objasniti da sam voljela njezina oca i da sam maštala o životu u kojem smo Sanja, Marko i ja zajedno. Nisam imala priliku to joj sve reći.

- Čula sam da se Emilija i Marko stvarno namjeravaju rastati - rekla mi je mama tjedan dana poslije.

- Priča se da je Marko imao drugu.

Zaustavila sam dah i čekala, ali mama srećom nije znala s kim je imao vezu.

- I ja sam to čula - rekla sam.

- Čudim se da Sanja više ne dolazi - nastavila je. - Ljudima su potrebni prijatelji u trenucima kao što je ovaj.

- Potpuno je slomljena - rekla sam tužno.

- Majo, budi joj potpora koliko god možeš. To je sve što možeš učiniti.

Promrmljala sam da je u pravu, ali njezine riječi kidale su mi srce.

Odlaze iz kvarta

Emilija i Marko rastali su se ubrzo nakon što smo Sanja i ja maturirale. Marko je otišao raditi u drugi grad. Emilija je prodala kuću. Iz daljine sam promatrala kako radnici iznose namještaj. Više ih nikad nisam vidjela. Veza sa Sanjinim ocem bila je najveća pogreška koju sam učinila u životu. Marko me nije volio i sada znam da ni ja njega nisam voljela.
Bila sam mlada i glupa. Sanjino prijateljstvo i povjerenje trebali su mi značiti više od kratke avanture. Nadam se samo da će mi moja najbolja prijateljica Sanja jednoga dana oprostiti.

jutarnji list