Top lista 50 najbogatijih Hrvata

Top lista 50 najbogatijih Hrvata

Ljudi su to koji potpisuju milijunske ugovore za različite poslove, od trgovine, duhanske industrije do naftnog biznisa. Većinski su vlasnici unosnih firmi, a uz to imaju i vrijedne dionice u različitim branšama. Voze se privatnim avionima, luksuznim autima, ljetuju na najskupljim brodicama, a žive čak i u dvorcima.

DUBRAVKO GRGIĆ

Veliko je i kraljevstvo osiguranja biznismena hercegovačkih korijena Dubravka Grgića u kojem je zaposlio cijelu užu obitelj. Sa suprugom ima oko 1,5 milijardu kuna. Danas je vodeći dioničar koncerna Agram koji okuplja 20ak društava. Karijeru je Grgić započeo 1979. kao odvjetnik u uredu oca Mirka, a Euroherc je s još desetak suradnika osnovao u ranim '90im. Grgić je naglo napredovao najprije je 1996. kupio Jadransko osiguranje, zatim je 2000. postao vlasnik Mediteranskog osiguranja, 2004. je sklopio posao i s Hrvojem Petračem otkupivši od njega Atlas osiguranje. Od 2005. Grgić je jedan od najmoćnijih Hrvata. Neto dobit je na kraju 2011. bila viša od 183 milijuna kuna. Vrijednost Grgićevih nekretnina procjenjivala se na 12 milijuna eura. Zbog vile naTuškancu imao je problema i s građevinskom inspekcijom. No stoljetna stabla su porušena, a vila slavnog arhitekta Stjepana Planica s kraja '50ih godina prošlog stoljeća srušena je i izgrađena nova. Ima i jednu od najskupljih jahti u Hrvatskoj, Agram vrijednu 50 ak milijuna kuna.

MILAN ARTUKOVIĆ, 229 milijuna kuna

Većinski vlasnik Francka, prema ranijim pisanjima medija, ima i 750 milijuna kuna imetka. Milan Artuković nedavno je najavio kako će oporučno odrediti da tri generacije njegove obitelji ne mogu prodati obiteljski biznis već odavno najveću hrvatsku tvornicu za preradu kave i čaja Franck. Bio je to ujedno prvi javni istup u kojem je "priznao" ono što su svi odavno znali: da je upravo on većinski vlasnik Francka i da kompaniju namjerava ostaviti obitelji u naslijede. Artuković je, naime, poput mnogih bivših direktora, tijekom '90ih pribjegao triku i s grupom suradnika koji su istovremeno bili novi veliki Franckovi dioničari osnovao tvrtku Ivero konzalting d.o.o. S vremenom je povećavao svoj udio u Iveru, a Ivero u Francku. U stvarnosti, iako je mjesto predsjednika uprave Francka prije nekoliko godina prepustio sinu, kažu da nitko nije osjetio da se njegov utjecaj na poslovanje tvrtke i na trenutak smanjio.

FRANJO TOMIĆ, 300 milijuna kuna

Hrvatski kralj BMWa počeo je graditi svoje bogatstvo 1993. kada je osnovao tvrtku. Danas je glavni zastupnik BMWa za Hrvatsku i BiH, a posao polako prepušta sinu Danijelu. Posao vode iz Munchena, a ured im je stotinjak metara udaljen od od BMWova sjedišta. Osim u regiji, Tomić&co. posluju u Austriji i SADu. Zanimljivo, Tomić je u Njemačkoj i Europi poznat kao vrhunski stručnjak u automobilskoj industriji, a povremeno radi kao savjetnik za BMW, Land Rover, Audi, Daimler, Siemens i druge svjetske kompanije. Cijela obitelj uglavnom živi u Njemačkoj.

MIRKO GRBEŠIĆ, više od 113 milijuna kuna

Vlasnik je Mepasa, tvrtke za proizvodnju i prodaju mesa, koja je lani imala najveći promet u Hercegovini. Grbešić je tvrtku utemeljio 1989. te danas u cijeloj BIH zapošljava oko 250 radnika. Mepas raspolaže skladišnim prostorima u Širokom Brijegu od kud je rodom, Sarajevu, Tuzli, Bihaću i Banjaluci. No Grbešić najjače carstvo ima u Hrvatskoj, a počeo ga je širiti prije 15 godina kupnjom Saponije iz Osijeka. Grbešić pregovora s multinacionalnom korporacijom Unilverom oko prodaje Saponije. Početkom 2000. godine Grbešić je u portfelj tvrtki u svom vlasništvu pribrojio i Metalca iz Širokog Brijega. Time se uključio na tržište proizvodnje i ugradnje metalnih konstrukcija. Dvije godine poslije kupio je bjelovarsku tvornicu keksa Koestlin. Ujedno je i najveći distributer za BIH renomiranih marki poput Gavrilovića, Đakovštine, Palome, Koestlina i Kandita.

ANĐELKO LEKO 275,7 milijuna kuna

Dugogodišnji je vlasnik HUPa Zagreb, najveće zagrebačke hotelske tvrtke i jedne od najvažnijih u Hrvatskoj, pod kojom su hoteli VVestin, Sheraton i dr. Desetljećima je u istom poslu s ugostiteljstvom i kaže da nikad nije razmišljao o drugom biznisu.

MARINKO ZADRO, 225 milijuna kuna

Većinski je vlasnik Šećerane Viro u Virovitici koju je spasio od propasti i Pivovare u Grudama koja proizvodi Prima pivo. Zadro je rođen 1941. godine u Mamićima Donjim u Hercegovini. Kao dijete ostao je bez roditelja i odrastaoje u domu za siročad. Školovao se sam, a studirao je u Srbiji i to baš tehnologiju vezanu za preradu šećera. Dugo godina bio je direktor Šećerane u Sremskoj Mitrovici, da bi 1987. godine doselio u Zagreb i postao direktor Emona Comerca, ljubljanske vanjskotrgovinske kuće. Tada je jedno vrijeme bio i suvlasnik Badela. Želeći se opet naći u poslu sa šećerom, jer je lobi proizvođača šećera najjači u svijetu, pomno je pratio što se događa s hrvatskim šećeranama. Ona u Virovitici bila je pred stečajem iako je imala veliku proizvodnju pa ju je s 138 milijuna kuna uloga preuzeo i tako spasio hrvatsku industriju šećera. Skrivena želja mu je bila i baviti se pivom pa je u Grudama podigao pivovaru kapaciteta 400 litara.

MILJENKO PIVAC, 500 milijuna eura

Za obitelj Pivac se veže dugogodišnja tradicija mesne industrije. Miljenko Pivac je 1952. u Vrgorcu otvorio prvu mesnicu. U poslu su mu se pridružili sinovi Tonči, Ivica i Neven. Sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća braća Pivac otvaraju mesnice u Makarskoj, Metkoviću, Ljubuškom i Međugorju. Raspad Jugoslavije i kraj socijalizma su dočekali kao imućni ljudi. Postepeno su kupili karlovačku mesnu industriju PPK i Dalmeso, te otvorili klaonice u Pitomači. Svoje poslovno carstvo je Pivac proširio i na ostale gospodarske segmente. Vlasnik je hotela Biokovo i Miramare u Makarskoj, te ima vlasničke udjele i u drugim hotelima na makarskoj rivijeri. U svom carstvu su zaposlili većinu rodbine.

STIPE GABRIĆ JAMBO, 150 milijuna kuna

diplomirani agronom gradonačelnik grada Metkovića. Navodno je najveći dio bogatstva stekao povlaštenom trgovinom s HVOom koje je uložio u nekretnine i tvrtke na hrvatskoj jugu. Protiv njega su podno šene kaznene prijave koje gotovo nikad nisu rezultirale sudskim progonom. Uvijek naglašava da je njegovo bogatstvo u nekretninama i poslu s povrćem i voćem koji je naslijedio od oca. Njegova priča o bogatstvu počinje prodajom kupusa 80tih godina prošlog stoljeća koji je započeo otac, a nastavio on i brat proširujući posao na ostalo povrće, voće i stoku. Vlasnik je zgrada, kuća, stanova, poslovnih prostora vrijednih više od stotinjak milijuna kuna.

ERNEST TOLJ, stotine milijuna kuna

Osnivač i predsjednik uprave Eurocable Group koji je odrastao u Metkoviću. Danas ima vinske posjede u Dalmaciji, Istri, pored Splita, a i suvlasnik je poduzeća Vinolab za konzalting u vinogradarstvu. Obogatio se s tvrtkom Eurocable Group koja ima godišnji prihod od oko 480 milijuna kuna. Za Tolja recesija je samo riječ. Dok drugim izvoznicima padaju narudžbe zbog krize u Eurozoni, on je s njemačkim naručiteljima potpisao ugovor za isporuku svojih kabela težak nevjerojatnih 70 milijuna eura. Narudžbe će ovoj tvrtki osigurati godišnji prihod od milijardu kuna. U Zagrebu je 2001. utemeljio svoju prvu tvornicu električnih kabela.

IVICA TODORIĆ

Svrha piramide nemoguće je srušiti vlasnika Agro kora Ivicu Todorića. Ranih devedesetih krenuo je s ocem u proizvodnju cvijeća, za nekoliko godina držao 40 posto proizvodnje u bivšoj Jugoslaviji. Danas s koncernom Agrokor u kojem su Ledo, Belje, Tisak, Zvijezda, Vupik, Jamnica, Pik Vrbovec, Velpro, Kon zum, Žitnjak posluje u Hrvatskoj, Srbiji, Bosni i Hercegovini te Mađarskoj s oko 40.000 radnika. Ove se godine koncern proširio na telekomunikacije i benzinske postaje. Lani je neto dobit Agrokora bila 688,535.000 kuna. Težak je više od 3,6 milijarde kuna. No to je samo imovina koja je provjerljiva na burzi. U takvim uvjetima, luksuz se morao nagomilati. Kulmerovi dvori vrijedni 200injak milijuna kuna podno Sljemena i helikopter od 19 milijuna kuna samo su sitnice za dinastiju. Agrokor je nedavno u koncesiju na 20 godina dobio otok Smokvica kod Rogoznice pa tako jedini mogu ljetovati na svom otoku.

ANTE VLAHOVIĆ

Za petama Todoriću je već godinama hrvatski kralj duhana, prvi čovjek Adris grupe Ante Vlahović. Procjenjuje se da teži 2, 5 milijarde kuna. Ima 18 posto upravljačkih dionica tvrtke koja je lani ostvarila prihode od 3,2 milijardi kuna. U Istru se doselio početkom '80ih postavši rovinjski zet. Rovinjani kažu kako njihov susjed svoje bogatstvo ničim ne ističe, pa čak niti s kućnom fasadom. Naoko živi skromno i povučeno. Supruga mu vozi Porsche Cayenne, a on Audi.
Niti skupocjena, četiri godine stara mu 16,5metarska jahta ‘Iga' svojom vanjštinom ne odiše luksuzom. Vlahović rijetko medijski istupa držeći tako i sebe i obitelj podalje od javnosti. Cesto ga se može vidjeti u turističkom naselju Villas Rubin gdje s prijateljima zna zaigrati tenis, tu se preko cijelog dana jedan teren čuva samo za njega jer se nikad ne zna kada će se pojaviti.

EMIL TEDESCHI

U gornjem društvu lako bi se uklopio i većinski vlasnik Atlantic Grupe Emil Tedeschi "težak" oko 833 milijuna kuna. Njegova Atlantis grupa lani je imala više od 50 milijuna kuna neto dobiti. Zanimljivo je da je Tedeschi tek nedavno dobio fakultetsku diplomu u Zagrebačkoj školi ekonomije i managmenta (ZŠEM) i time je "ušutkao" sve koji su ga proziva 1 i cl a j e z avrš i o s a m o srednju školu. Vlasnik je vile Florian u uvali Parja na Hvaru gdje provodi ljeto s obitelji. Ugostio je i premijera Milanovi ća. Inače, lovište Pe legrin, unutar kojega je iTedeschijeva vila, državno je vlasništvo, te za nju godišnje plaća koncesiju od 107 tisuća kuna.

PUNIO CUCCURIN, više od pola milijarde kuna

Član uprave Adris grupe s 13 posto upravljačkih dionica u toj tvrtki. Bogatstvo mu je osim u nekretninama u dionicama. Diplomirani pravnik svoju karijeru u Adrisu započeo je kao pravni referent. Rastom dionica raslo je i njegovo bogatstvo, kao i svima ostalima, od čistačice do članova uprave. Kao mladić zarađivao je berući breskve te konobareći. Aktivan je i u politici.

VLADO ČOVIĆ, oko 500 milijuna kuna

Najmoćniji gospodarstvenik Šibenika čija Zagreb Montaža Grupa zapošljava 2000 ljudi. Preko svojih tvrtki vlasnik je 11,4 posto građevinske tvrtke IGH, najvećeg šibenskog trgovačkog centra Dal mare s 60.000 kvadrata poslovnih prostora, dijela TLM-a, šibenske tržnice, pogona u gospodarskoj zoni od 20.000 kvadrata. Prvi milijun zaradio je prije privatizacijski turbulentnih devedesetih u Njemačkoj, kao šef gradilišta tadašnje Zagreb Montaže. U vlastiti biznis se upustio s ušteđevinom i prodajom kuće, a danas je vlasnik pola Šibenika. Posljednjih godina uložio je 112 milijuna kuna u kupnju stanova i kuća u Dragi, a za realizaciju raznih projekta gradnje tijekom desetljeća će uložiti još 2, 2 milijarde kuna.

MARIJAN HANZEKOVIĆ, oko 500 milijuna kn

Najmoćniji hrvatski odvjetnik koji se obogatio na ovrhama. Njegov ured lani je imao 49 milijuna kuna prihoda i više od 13 milijuna kuna neto dobiti. Kao student radio je kao noćni čuvar na Velesajmu, lijepio je plakate, vozio renta car. Nekoliko godina bio je suvlasnik hrvatske podfranšize Dinersa, što je platio deset milijuna eura. Prodao ju je Erste banci za 51 milijun eura. Čak 25 milijuna eura uložio je u farmaceutsku kompaniju Genera. Prihodi Genera Grupe za prvih šest mjeseci 2012. su 96 milijuna kuna. Bruto dobit je 39,4 mil. kn.

DRAGUTIN BIONDIC, 300 milijuna kuna

Bio je vlasnik papirne industrije Lipa Mili koju je prodao. Danas je vlasnik Heruc grupe kojoj su primarne djelatnosti tekstilna industrija, financije i hotelijerstvo. Posao je naslijedio od oca. Od 1995. ima Villu Dubrovnik, ekskluzivni hotel u Dubrovniku koji je renovirao 2009. Predsjednik je nadzornog odbora i većinski vlasnik Centar banke koju je ove godine dokapitalizirao s 34 milijuna eura. Preko Heruca upravlja i financijskim društvima Heruc Euro Holding Ltd. s Britanskih Djevičanskih Otoka i Heruc ZUG AG u Švicarskoj. Ima luksuznu vilu na Pantovčaku od dva milijuna eura.

ĐURO GAVRILOVIĆ, stotine milijuna

Obitelj Gavrilović vjerojatno je najstarija hrvatska poduzetnička obitelj. Koliko je firmi važna obiteljska tradicija često je u medijima naglašavao i sam Gavrilović. Prodaja ne dolazi u obzir. Spreman sam s tvrtkom potonuti kao kapetan s brodom govorio je. Uz mesnu industriju Gavrilović razvija i poslove s poljoprivredom, uz još 15 ljudi suvlasnik je trgovačkog lanca NTL, ima Puris te franšizu za McDonalds u Hrvatskoj. Puris je uzeo za 1 kunu, ali uz kredit od 14,4 milijuna eura. Gavrilović uživa u onom što ima. Vozi motore, leti, jedri i gušta. Kralj kobasa ima avion vrijedan 474.500 kuna, a 2009. je svoj letački park obogatio mlaznim helikopterom EC 130 tamnocrvene boje za 16,7 milijuna kuna. Osim što je zaljubljen u letenje, Gavrilović je i strastveni biker koji se ponosi sa svoja dva BMWa K 1200.

TOMO HORVATINČIĆ, 225 milijuna kuna

Zagrebački građevinski poduzetnik i vlasnik Hoto grupe bio je težak oko 30 milijuna eura. No nakon razvoda od druge supruge Nele prije dvije godine navodno se taj iznos prepolovio na 15 milijuna eura. Veliki dio bogatstva stekao je u tom braku: imanje od 26.000 kvadrata u Samoboru, vilu na Lopudu, jahtu. U građevinski posao krenuo je devedesetih. Kad mu je 1990. dijagnosticiran rak kostiju, liječnici su mu davali samo šest mjeseci života, ali uspio je ozdraviti. Posao ga je okupirao, a lagano su i brojke na njegovom računu rasle. Posljednjih godina stisle su ga i silne nevolje, od problematičnih poslova na Cvjetnom trgu do strašne nesreće na moru u kojoj je ubio dvoje Talijana na jedrilici.

IVAN ČERMAK, 750 milijuna kuna

Umirovljeni general Ivan Čermak prodao je sredinom 2007. godine lanac benzinskih postaja Tifon mađarskom MOLu za nešto manje od 150 milijuna eura. Vlasnik je i dvorca Klokovec u Krapinskim Toplicama vrijednog 10 milijuna eura, te kuće na zagrebačkom Pantovčaku. Vjeruje se da je dobar dio novca potrošio na financiranje odvjetnika koji su ga oslobodili haških optužbi, ali mnogo mu je i ostalo, poput tvrtke Crodux plin koju je iz pritvora 2010. dokapitalizirao s osam milijuna kuna. Posjeduje i istoimenu građevinsku tvrtku koja se bavi gradnjom poslovnih nebodera.

ENVER MORALIĆ, stotine milijuna eura

I da ništa ne radi, pe trokemijskom magnatu i najvećem hrvatskom veleposjedniku bogatstvo bi se povećavalo zbog porasta vrijednosti nekretnina. Moralić je vlasnik dvorca Štakoro vec blizu Sv. Ivana Zeline, Vile Račić u Cavtatu, ljetnikovca Georg u Mokošici kraj Dubrovnika, golemog turističkog zemljišta u Kaštel Sućurcu te zemljišta u Kopru na kojem je donedavno bila petrokemijska industrija Kemiplas. Zemljišnoj renti treba dodati i stabilnu godišnju dobit. Na proizvodnji i prodaji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda Kutjevo je lani ostvarilo 23,4 milijuna kuna čiste dobiti. U Kazahstanu je još vezan uz naftni biznis, na kojem je '70ih stekao bogatstvo.

DANKO KONČAR, milijarder

Imovinu ovog poduzetnika mnogi već godinama pokušavaju procijeniti, ali to je za novinare gotovo nemoguće. Njegov uspon započeo je nakon propasti SSSRa, kada je nakon ulaganja u ruske obveznice s partnerom preko noći zaradio 16 milijuna dolara. Milijarderom ga je učinila kupovnja nekoliko rudnika kroma u Južnoafričkoj Republici. Vlasnik je nekoliko milijuna kvadrata zemljišta u Istri, na Cresu i drugim otocima. Ne brojim svoje novce komentirao je u emisiji ‘Nedjeljom u dva'.

BRANKO ZEC, 138 milijuna kuna

Suradnik Vlahovića. Bogatstvo mu je koncentrirano u dionice. Zec ima četiri posto povlaštenih dionica. Dividende koje je TDR, poslije Adris grupa, godinama isplaćivala dioničarima, Zecu su bile temelj bogatstva, koje je mudro ulagao u druge vrijednosnice i nekretnine.

NENAD BAKIĆ, oko 100 milijuna kuna

Nazivaju ga najaktivnijim ulagačem na ovim prostorima. Krenuo je s prvim hrvatskim portalom za zapošljavanje, Mojposao.hr, koji je prodao mađarskoj podružnici britanskog Daily Maila i to za, nagađa se, 112 milijuna kuna. Vlasnik je dionica AD Plastike, Petrokemije, Đure Đakovića, Valamar Adrije, Arena turista i Finvest Corpa. Ukupna vrijednost im je oko 90 milijuna kuna, a Bakić ih naziva "Barcelona" jer ulaže samo u dionice koje su na burzi ekvivalent istoimenog kluba u nogometnom svijetu. Prvu tvrtku stvorio je od ušteđevine od šest tisuća maraka.

PAVO ZUBAK, više od 560 milijuna kuna

Pavo Zubak je od vlasnika automehaničarske radionice u Sesvetskom Kraljevcu postao najmoćniji hrvatski trgovac automobila, vlasnik Auto Zubaka i PZ Auto. Obogatio se prodajom i uvozom vozila marki Audi, Seat, Škoda i Volkswagen. Za sebe kaže da je Volkswa genov čovjek. Kaže da je uspješan zbog posesivne odanosti poslu i obitelji. U svom vlasništvu posjeduje ekskluzivnu jahtu od 60 milijuna kuna. „Kralj automobila" kako ga vole nazivati nakon što je odustao od taksi biznisa odlučio se okrenuti poslovnom turizmu u Žrnovnici kod Senja, gdje planira izgraditi hotel i marinu. Planira uložizi oko 55 milijuna kuna.

JOSIP KORDIĆ, 255 milijuna kuna

Počeo je kao zidar, a sada je vlasnik vrijednih kuća u unutrašnjosti i na obali. Njegova vila na zagrebačkom Cmroku često se naziva najljepšim imanjem u Hrvatskoj. Vlasnik je tvrtke Hidroco mmerce i Eurotornja koji je izgradio u Vukovarskoj ulici u Zagrebu. Izgradio je kompleks Mercatone u Lučkom, a nastavlja kupovati zemljišta na zagrebačkoj periferiji. Povezan je s jednom od najvećih hrvatskih privatizacijskih afera, Dubrovački vrtovi sunca. Naime, dubrovački tajkun Pero Vićan prodao mu je oko 70.000 kvadrata zemljišta u Orašcu... No kao vlasnika 200.000 kvadrata upisao je Kordića. On je jedini koji je priznao dug državi dug od oko 200 milijuna kuna te se nagodio i vraća ga. Njegov sin Boris koji radi s ocem vlasnik je privatnog aviona Beechcraft King Air 200 čija je vrijednost oko 4,5 milijuna dolara.

MILE ĆURKOVIĆ, 263 milijuna eura

Ćurković je jedini vlasnik Plodina, najveće tvrtke na riječkom području, koja je 2010. vrijedila 260 milijuna eura. Do kraja 2012. planira imati 77 objekta. U dividendama si je isplatio gotovo osam milijuna kuna dobiti za 2011. ostatak je zadržan u firmi. Ovaj ekonomist rođen je u Benkovcu, karijeru je započeo kao profesor u školi. Zaposlio se kao informatičar u Plodinama, a 1991. došao u Rijeku i postao šef poslovnice. Zbog rata i gomilanja gubitaka, Uprava Plodina ponudila je Ćurkoviću da u zakup uzme riječko skladište za 30.000 njemačkih maraka mjesečno. Tada sam shvatio da moram početi s privatnim biznisom pa sam odlučio u skladištu ‘posložiti' diskont. Prostor sam kupio poslije, na javnom natječaju, kad su Plodine otišle u stečaj' otkrio je jednom Ćurković.

MARIJAN FILIPOVIĆ, više od stotinu milijuna kuna

Vlasnik drvnog diva Finvesta iz Čabra u Gorskom kotaru. Najveći je prerađivač drva na području bivše Jugoslavije, a najveće koncesije na šume ima u Hrvatskoj i BiH. Povukao se iz posla i firmu ostavio, sinu i kćeri, no nedavno je smijenio sina jer je tvrtka bilježila gubitke. Pokrenuo je moderni voćnjak u Cetingradu (na 18 ha posadio 52 tisuće jabuka i tisuću trešanja). Posjeduje i hotel Njivice na Krku, koji planira prodati. Počeo karijeru izvlačeći trupce s pomoću malih bosanskih konjića iz šuma BiH i Gorskog kotara. Da bi lakše obavljao poslove, kupio je helikopter.

IVAN FRANOLIĆ, nekoliko stotina milijuna kuna

Zahvaljujući vrlo profitabilnom lancu riječkih tržnica čiji je vlasnik Ivan Franolić uspješno je ulagao u hotelijerstvo i postao vlasnikom niza hotela i restorana, čija se vrijednost danas procjenjuje na više od 50 milijuna eura. Najveća vrijednost Jadran hotela Rijeka leži u brojnim nekretninama smještenim u centru Rijeke ili na atraktivnim pozicijama uz more. U okviru JRHa, nalaze se hoteli Neboder i Continental koji su smješteni u samom centru, zatim Park i Jadran, Almis u Kraljevici, Lucija u Kostreni, turističko naselje Oštro i hotelsko apartmansko naselje Uvala Scott te brojni restorani među kojima je i Zlatna školjka kao i Vila Marina u Kostreni. Sve nekretnine na koje se proširio Franolićev biznis njegovo su vlasništvo, a zbog jedne od njih, Tržnice Zamet, policija je podigla prijavu protiv gradonačelnika Vojka Obersnela. Osim što je koncesiju dao tržnici koja se nalazi na privatnom zemljištu, Obersnel je iz gradskog proračuna u nju uložio još 801.000 kuna kroz investicije u komunalnu infrastrukturu i gradnju platoa. Tržnice Rijeka lani su imale dobit od 12,1 milijun kuna.

MIRKO PAVIČIĆ, više od 75 milijuna kuna

Znan i kao "kralj" riječkog Korza, zakupio je najvrednije poslovne prostore u gradu i mimo njega se navodno ti prostori ne mogu ni zakupiti. Godišnje najamninu za poslovne prostore na Korzu plaća 4,5 milijuna kuna, a težak je najmanje deset miljuna eura. Vlasnik je stana i vile na Pećinama (službeno u vlasništvu sina) ima i jahtu privezanu u Korčuli te mnogobrojne poslovne prostore na riječkom Korzu.

ANTE MARAS, više od 150 milijuna kuna

Vlasnik Jadranskog Pomorskog servisa (JPSa) i poduzeća MarPlov d.o.o. Jedan je od najuspješnijih kvarnerskih poduzetnika. JSP društvo na godinu prevozi milijun tona naftnih derivata i ima promet od 60 milijuna kuna, posjeduje četiri tankera te ima monopol za vezanje brodova u riječkoj luci. Uz dužobalni prijevoz derivata i lučkog teglenja i spašavanja, što su temeljne djelatnosti društva, JSP širi se i na djelatnosti poput ribolova i plasiranja proizvoda. Zapošljava više od stotinu ljudi s prosjekom plaće od 7,5 tisuća kuna.

JOZO KALEM, 225 milijuna kuna

Od nule je stvorio tvrtku Europetrol tešku 750 milijuna kuna. Upućeni njegovo osobno bogatstvo procjenjuju na najmanje trideset milijuna eura. Podrijetlom je iz Bosne, iznimno probitačan biznismen koji je prvo bogatstvo zgrnuo trgujući naftnim derivatima za vrijeme Domovinskog rata. Kako pričaju njegovi riječki poznanici, Kalem je početkom '90ih s obitelji pobjegao iz rodnog sela u Republici Srpskoj u Rijeku te u partnerstvu s riječkim Autoprometom vrlo brzo ušao u posao s prodajom derivata u Hercegovinu. No poslovne zvjezdane trenutke doživljava 2000. kada na vlast u državi dolazi SDPova koalicija. Njegov prijatelj Slavko Linić postaje ministar financija i šef NOa Ine. Godine 2008. većinski udjel u Kalemovoj uspješnoj tvrtki, koja danas posjeduje 50 benzinskih postaja, preuzima slovenski Petrol, a Slovenci lani od Kalema kupuju i preostali vlasnički udjel. Prozivalo ga se zbog sumnjive nabave goriva za poduzeće Autocesta Rijeka Zagreb. Tu je njegov Europetrol potukao izravne konkurente Inu i ruski Lukoil. No državna komisija upozorila je na neke nelogičnosti u provedbi natječaja. Otprilike u isto vrijeme Kalem je osumnjičen i za gospodarske malverzacije tijekom preuzimanja tounjskog IGMa, pri čemu je, kako tvrdi DORH, učinjena šteta od gotovo 27 milijuna kuna. Riječki Europetrol lani je ostvario ukupan prihod od 2,3 milijarde kuna, što je 12 posto više nego godinu prije, a dobit je iznosila 24,3 milijuna kuna. U tvrtki je zaposleno 500 ljudi.

VELJKO ŽUPAN, 139,8 milijuna kuna

Kvarnerski tajkun je prvu privatnu tvrtku za opremanje u ugostiteljstvu i hotelijerstvu osnovao 1988. Danas se u sklopu Ugo grupe nalazi osam hotela, a Župan je jedan od pet najvećih hrvatskih hotelijera. Između ostalih, drži šibenski kompleks Solaris i opatijske Milenij hotele. Kompleks Solaris potpuno će se rekonstruirati, a s time se počelo prošle godine. Rekonstrukcija svakog hotela koštat će oko 15 milijuna eura. Ugo grupa se bavi stanogradnjom, građevinom, projektiranjem, rekonstrukcijom i opremanjem poslovnih objekata. Posjeduju i tvrtku koja se bavi uzgojem povrća i voća te proizvodnjom električnih aparata za kućanstvo. Posjeduje hotele s četiri zvjezdice, ali je protivnik elitnog turizma. Tvrdi da nikada u životu nije bio na godišnjem odmoru.

ZORAN MARŽIĆ, najmanje 75 milijuna kuna

Jedan od nesumnjivo najjačih poslovnih magnata u Rijeci. Znan i kao nekadašnji Kralj Hamburgera. Karijeru poduzetnika započeo je početkom 490ih kada je na Korzu otvorio danas legendarni restoran brze prehrane Hambi, da bi vrlo brzo preuzeo još nekoliko lokala u gradu. Ugostiteljstvo mu je ostalo jedna od temeljnih djelatnosti, te je danas vlasnik Zlatne školjke u središtu grada, restorana u Tower centru, lanca brze prehrane Cityfood i najpoznatijeg opatijskog restorana Bevanda. U građevinske vode ušao je prije 12 godina gradnjom trgovačkog centra Štanda u Splitu. Kao prvi, koji je prije 14 godina u Rijeci uveo koncept pametnih stanova, ušao je i u projekt izgradnje poslovnostambene zgrade na Korzu, kao i one u Agatićevoj ulici. Završio je Pomorski fakultet u, radio kao kapetan duge plovidbe, a ploveći je, kaže, zaradio kapital za poslove na kopnu. U ugostiteljstvo je krenuo s kapitalom od stotinjak tisuća njemačkih maraka, a priznaje da mu je teško odrediti koliko je danas vrijedno njegovo bogatstvo i o tome ne želi napamet spekulirati. Živi u luksuznoj vili na elitnoj lokaciji na Pećinama, na hridima iznad samog mora.

ZVONIMIR NIŽIĆ, stotine milijuna

Nadimak mu je Grof Od Poluotoka, jer u Zadru i okolici ima velik broj poslovnih prostora. Procjenjuje se da ima barem 20 lokala, od kojih je više od polovice u strogom središtu grada, pa se njihova vrijednost vrlo vjerojatno mjeri milijunima eura. Bio je u nadzornom odboru Zadranke u vrijeme njezinog stečaja, a zbog slučaja Zadranka odgovarao je i na sudu. Donator je HDZa. Suosnivač je i suvlasnik tvrtke Vox zajedno s Renom Sinovčićem.

ZDENKO ZRILIĆ, 400 milijuna kuna

Najmoćniji i sigurno najbogatiji zadarski biznismen. Dugogodišnji savjetnik Hypo Alpe Adria Banke u Hrvatskoj vezuje se uz brojne građevinske i turističke projekte. Prema najgrubljim procjenama boljih poznavatelja Zrilićeva biznisa, njegova imovina iznosi 400 milijuna kuna. Zadnji veliki projekt, gradnja luksuznih vila na Punta Skali u Petrčani ma pokraj Zadra tvrtku P.S. Immo stajala je 30 milijuna eura. Prije dvije godine, kada je predstavljen projekt, Zrilić je bio predsjednik uprave spomenute tvrtke dok se sada spominje kao član uprave. Prije nešto više od godinu dana zastupao je skupinu investitora gradnje poslovnoga tornja na križanju Savske i Vukovarske u Zagrebu. Zrilićevo ime u javnosti se najviše dovodi u vezu s hotelima Falkensteiner i gradnjom njihova hotela ladera u Petrčanima. Prije pola godine austrijski vlasnici Zriliću su zahvaljivali na angažmanu pri gradnji resorta i samoga hotela. Spominje ga se uz najveći zadarski trgovački centar Supernova, tvornicu vode Santa, tvrtke Maraska, Velux, Tehno i Nautilus. Navodno je i vlasnik brojnih građevinskih zemljišta na atraktivnim lokacijama.

IVAN ERGOVIĆ, 200 milijuna kuna

Posljednjih godina najveći slavonski industrijalac u području proizvodnje građevinskog materijala. Vlasnik je Nexe Grupe iz Našica, koncerna s 23 tvrtke. Većinu tvrtki preuzeo je u velikoj ekspanziji prije šest godina kada je namjeravao uzeti prevlast u proizvodnji građevinskog repromaterijala na području cijele bivše države. Ergović je karijeru započeo u tvornici cementa Našice na čije čelo je došao 1990. kada je bila na rubu bankrota. Uz pomoć kredita 1996. uspio se ubaciti u privatizaciju Našicecementa odmah na početku pa je kupovao dionice od radnika. Nakon par godina stekao je većinski paket i zasjeo na mjesto vlasnika te firmu preimenovao u Nexe Grupu. Tada je poslovao s milijardu kuna dobiti godišnje. Čak je hobi vinarstvo, pretvorio u posao kada je kupio vinariju u Feričancima. U ‘zlatno doba' Nexe Grupe ostvarivao je oko 130 milijuna kuna dobiti godišnje i svake godine to povećavao za dodanjih 30tak milijuna.

MARKO PIPUNIĆ, 300 milijuna kuna

Vlasnik koncerna Žito d.o.o. poznatiji je zapravo kao slavonski "kralj žita". Doselio je 1990. iz Bosanske Posavine. Tada se počeo baviti trgovinom sjemenskih kultura i stočne hrane. Žito je osnovao 1992. kao tvrtku koja se bavi ratarskim kulturama i repromaterijalom za poljoprivredu. Kada je počeo s radom imao je dva zaposlena i kapital od 50.000 eura, a godišnji prihod od oko pola milijuna eura. Dvadeset godina poslije Žito zapošljava 450 radnika, ima imovinu od 205 milijuna eura i prihod od 180 milijuna eura. Godinama je pažljivo gradio svoje carstvo otkupljujući propale firme i silose. Pod njegovom "kapom" su i PPK Valpovo te PPP Orahovica, sedam velikih farmi, osam silosa i mlinova.Prije dvije godine ušao je u vlasničku strukturu Kandita kako bi ga spasio od propadanja. Ima modernu vilu u širem centru Osijeka, vilu u Primoštenu, a kupio je i renovirao dvorac u Čepinu gdje je izgradio teniske terene i prostorije za neformalna druženja partnerima. Također je i vlasnik velike poslovne zgrade u centru Osijeka na čijem vrhu ima E Rejuvenation centar, koji je namijenio radnicima za opuštanje i masaže.

BRANKO OSTOVIĆ, 100 milijuna kuna

Vjerojatno najpoznatiji europski kolekcionar luksuznih i rijetkih automobila. lako mu šeici nude basnoslovne svote, ne pada mu ih napamet prodati. U svojim ustakljenim, grijanim i specijalno čuvanim garažama u Osijeku ima oko 35 automobila od kojih samo Rolls Royce Phantom, Ferrari 612 Scaglietti, Alfa Romeo 8C Competizione i Aston Martin DB9vrijede 1,5 milijuna eura. Svoju je kolekciju počeo skupljati 2000., a strast za automobilima ima još od djetinjstva kada se utrkivao. Otac mu je bio imućniji poduzetnik pa mu ih je mogao priuštiti. Radio je kao bankar dok, krajem '90tih nije osnovao svoju Sonic Banku koju je njegova obitelj držala sa 80 posto vlasništva. Bio je i vlasnik tvrtke lnfole asing, a godinu dana bio je i član NO Kaptol banke. U vremenu kada je njegova banka imala brojne poslovnice i ostvarivala veliku dobit Ostović ju je 2003. prodao talijanskoj Banco Popolare di Verona za 30 milijuna eura.

ZLATKO RAVLIĆ, 150 milijuna kuna

Bogatstvo je stekao mukotrpnim i dugogodišnjim radom te pametnim ulaganjima. Krenuo je od nule, 1960., kada je njegova obitelj, izvorno osječka, otvorila u širem centru grada ugostiteljski objekat nazvan Plavi podrum. Tu su nudili hranu pripremljenu po starim obiteljskim recepturama, ali su veoma brzo postali poznati po janjetini s ražnja. Tradiciju vođena restorana roditelj Ravlić prepustili su sinu Zlatku koji je 1993. proširio poslovanje i uložio u prvu mesnicu. Danas tvrtka Ravlić ima 16 mesnica i 10 milijuna eura vrijednu najmoderniju klaonicu. Osim što rade za sebe, obavljaju i uslužno klanje stoke za velike mesne industrije. 2005. imao je 90 radnika, a 2011. ima 200. Proteklu godinu zaključio je s 90 milijuna kuna prihoda i najavio izgradnju novog pogona, projekt vrijedan pet milijuna eura. Ravlić ima i tvrtku Agro Ravlić koja se bavi uzgojem žitarica i drugih usjeva te uzgojem stoke. Proizvodi kvalitetne i nagrađivane Ravlić kobasice. Ravlićeva strast je uzgoj pasa pa je trenutno vlasnik njemačkog ovčara Tysona koji je prvak svijeta, a vrijedi 980 tisuća eura.

MATO ŠKOJO, više od 300 milijuna kuna

Najmlađi je slavonski bogataš koji je( velikim poslovnim uspjesima, veoma rano pokazao da je veliki i ozbiljan menadžer. Vlasnik je Škojo Grupe u čijem je sastavu Hotel Osijek sa 4 zvjezdice, Automobili Škojo koji su zastupnici za Mercedes, Chrysler i Jeep, Pekama Kruna, Retfala Nova, naselje od 20 urbanih vila s 160 stanova, Mlinar te Unibox tvrtka za motorna vozila. Škojo je Osječanin koji je za vrijeme rata trgovao pelenama koje je tada bilo teško nabaviti. Osnovao je firmu Alastor. Tada je bio jedini zaposleni i imao 25 godina. Nakon toga Alastor je krenuo u ekspanziju. Otvarala se jedna po jedna prodavaonica i postali su lanac modernih prodavaonica. Promet je rastao kontinuirano i u vrijeme kada je odlučio prodati Alastor, 2002., dobit je bila 900 milijuna kuna. Bili su najjači u državi, a odlučio ih je kupiti Todorič koji je tada razvijao Konzum. Konzum do kupnje Alastora nije imao niti jednu trgovinu u Slavoniji iŠkojo je donio mudru odluku o prodaji onda kada je bilo izvjesno da će Konzum možda potući Alastor. Iznos za koji je Škojo prodao Alastor je ostao tajna, ali njegov život tada je posao kao američki san usred Balkana. Na iznenađenje svih, okrenuo se hotelijerstvu i 2002. za osam milijuna eura kupio je i restaurirao Hotel Osijek. Tri godine poslije osnovao je Pekarne Kruna, a odmah pokrenuo i izgradnju urbanih vila vrijednih 15 milijuna eura. Od Agrokora je 2009. kupio većinski udjel križevačke pekarske industrije Mlinar za 150 milijuna kuna. Uložio je 35 milijuna kuna u modernizaciju, otvorio oko 150 novih pekarnica u Hrvatskoj i zaposlio nekoliko tisuća ljudi. S užitkom vozi svoj Aston Martin DB9 vrijedan 260 tisuća eura.

ŽELJKO BILOŠ, 600 milijuna kuna

Izgradnjom 80 milijuna eura vrijedne Portanove, najvećeg trgovačkog centra u istočnoj Slavoniji, slavonski tajkun Željko Biloš izašao je iz dugogodišnje gospodarske sjene i otkrio kako je unazad 20-ak godina, najbogatiji istočnoslavonski poduzetnik. Njegove tvrtke ‘teške' su oko 600 milijuna kuna, a svoje je carstvo dugo godina gradio poslujući sa željezom i rudama s bogatim ruskim partnerima zbog čega je i nazvan "hrvatskim kraljem željeza". Šira je javnost za njega čula tek ovih dana, kada mu se ime spominjalo u takozvanoj aferi Watergate, oko navodnog prisluškivanja šefa obavještajne službe. Karijeru poduzetnika započeo je 1990. kada je preuzeo osječku uvozničku tvrtku Exportimport te osnovao Osimpex s kapitalom od šest milijuna kuna. Brzo je stekao bogatstvo uvozom i prodajom željeznih legura te i danas ima razgranato poslovanje u Hrvatskoj, Srbiji i Ukrajini. Nekoliko godina poslije kupio je Đuro Đaković pogon za varene posude, potom i Lifam iz Stare Pazove, a osnovao je i Feroimpex u Vukovaru.

TOMISLAV MAMIĆ, stotine milijuna kuna

Vlasnik Tommya, Tomislav Mamić preuzima Kerumove dućane. Voli| luksuzne automobile, jahte Tommy je preuzimanjem dijela Kerumovih dućana proširio trgovački lanac i u Dalmaciji postao ozbiljna konkurencija Studencu Joze Milavića. Tommy i Kerum imaju dosta dodirnih točaka kako poslovnih tako i u ljubavi prema jahtama i dobrim autima. U Split je doselio prije 35 godina i tu je završio strojarski fakultet. Baš kao i Kerum, prvi je dućan otvorio u garaži roditeljske kuće u Kaštel Gomilici, nakon kojeg je uslijedilo skladište veleprodaje. Poznata je i anegdota s početka 90ih kada je Romkinja njegovoj supruzi prorekla da će Tommy postati jedan od vodećih trgovaca u Hrvatskoj. Osnovao je i Tommy nekretnine d.o.o. te već desetljeće čeka prena mjenu zemljišta u Marini kod Trogira, gdje planira graditi turističko naselje.

JOSIP MILAVIĆ, 600 milijuna kuna

Rođen je u Smolonjama, selu u Omiškom zaleđu. Biznisom se počeo baviti još 1974. Kao mladić trgovao je voćem i povrćem po Dalmatinskoj zagori i Hercegovini, a prvi pravi kapital zaradio je prije rata trgujući proizvodima slovenske tvrtke Kolinska u BiH. Nakon rata otvorio je tvrtku Studenac koja danas ima 230 trgovina i oko 1800 zaposlenih, a lani je neto dobit tvrtke bila veća od 40 milijuna kuna. Ima dva hotela, jahtu, te nekoliko luksuznih auta. Vlasnik je i 7.500 kvadrata u splitskom kvartu Mertojak, a ima i puno zemlje u samom Omišu. Živi u obiteljskoj kući u Omišu, a najveći hobi mu je igranje balota.

JUROSLAV BULJUBAŠIĆ (52), 300 milijuna kuna

Osnivač i suvlasnik nekoliko splitskih tvrtki. Počeo je s tvrtkom SEM, a nakon toga osnovao je tvrtke koje su se bavile turizmom, brodarstvom, medijima i bankarstvom. Prije nekoliko godina u nekim je tvrtkama prodao udjele te dio sredstava uložio na burzi. Prije nekoliko godina šokirao je javnost najavivši put u svemir za koji je bio spreman platiti 200.000 dolara od čega je kasnije odustao. Za boravak na jahti koju iznajmljuje uzima 110.000 eura tjedno.

JAKO ANDABAK (63), 500 milijuna kuna

Rođen je u Livnu, a u Zagreb se doselio kao srednjoškolac te završio i Elektrotehnički fakultet. Krajem osamdesetih prodavao je osiguranja za jednu austrijsku tvrtku, bio izuzetno uspješan i stvorio prvi veliki kapital. Kasnije je osnovao vlastitu osiguravateljsku tvrtku Sunce osiguranje, te lanac poliklinika Sunce, a posljednjih nekoliko godina bavi se turizmom. Prije nekoliko godina prodao je za 155 milijuna eura dio svog turističkog portfelja, a sada je suvlasnik tvrtke Bluesun koja u svom sastavu ima 14 hotela. Nedavno je otvorio i farmu Sunčane livade u Malom Grdevcu gdje proizvodi ekološki uzgojeno meso, a ima i ranč Goj na Braču gdje proizvodi vino. Vlasnik je 5,22 posto dionica Hajduka koje je platio 14 milijuna kuna.

BRANKO ROGLIĆ, više od milijarde kuna

Vlasnik je 14 tvrtki koje posluju diljem Europe, ostvaruju godišnji prihod veći od milijardu eura te zapošljava više od dvije i pol tisuće ljudi. Roglić je vlasnik Orbica, najveće distri buterske tvrtke u regiji, koja između ostalog na tržište plasira Marlboro, Milku i ostale prestižne brendove. Vlasnik je i dvaju hotela te petnaestak vila, to jest starih dalmatinskih kuća koje je obnovio. Nedavno je u Sinju pokazao obnovljenu kuću Mike Tripala koju je prije pet godina za 500 tisuća eura kupio od članova obitelji Tripalo. Posjeduje i čarter tvrtku s flotom od 30 brodova, a ulaže u maslinarstvo i vinarstvo. Roglić je bio savjetnik za gospodarstvo predsjednika Mesića. Poslovni uzlet započeo je kupnjom tvornice Croatia baterije, te je investiranjem postupno širio djelokrug rada i svoje bogatsvo. Jahte iz svoje flote ne koristi. Najveći mu je užitak otići u ribolov.

JOSIP STOJANOVIĆ, 700 milijuna kuna

Uz Čovića, na šibenskom području je bez premca u bogatstvu i Drnišanin Josip Stojanović Jolly. Krajem '80ih držao je diskoteku Amadeus na Miljevcima kraj Drniša, a sa stvaranjem trgovačkog lanca Jolly počeo je 1989. s malom trgovinom od 40ak kvadrata u Drnišu. U ratu je prognan iz Drniša, a nakon 1,5 godinu provedenih u odori HVa otvorio je dućan kraj bolnice u Šibeniku, nakon čega počinje njegov poslovni uzlet. Jolly JBS imao 11 je trgovačkih centara, da bi prije tri godine većinu dućana rasprodao ili dao u najam, te se okrenuo turizmu. U Šibeniku ima robnu kuću City Life, a u Vodicama hotelski kompleks. Vlasnik i ženskog košarkaškog kluba Jolly JBS. Ima jahtu od 30ak metara i kolekciju skupih sportskih automobila, među kojima je i prestižni sportski coupe McLaren Mercedes SLR.

ANTUN PRESEČKI, 500 milijuna kuna

Novac je počeo zarađivati nakon što je u doba privatizacije preuzeo Zagor jetrans, tad najpoznatiju autobusnu prijevozničku tvrtku u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. U današnjoj Presečki grupi radi cijela obitelj. Godinama je, blizak HDZu, Presečki dobivao sve natječaje i koncesije te imao apsolutni monopol u Zagorju, pa je posao počeo širiti i u druge dijelove Hrvatske, sve do mora. Zarađeni novac ulagao je u razvoj tvrtke i izgradnju nekretnina. Osim autobusa, njih oko 150, Presečki je suvlasnik tri autobusna kolodvora. Ima i turističku agenciju, dvije stanice za tehnički pregled vozila, generalni je zastupnik tvrtke Ana dolu Isuzu za Hrvatsku i Sloveniju, sedam špediterskih poslovnica, dvije pekare te apartmane na Krku. Ljubitelj je i kolekcionar oldtimera i skupocjenih auta osim vlastite kuće za odmor na moru te one u Krapini, ima i vikendicu u Zagorju, a sagradio je i vrijedne kuće sinu i kćeri. Procjenjuje se da privatna imovina njegove obitelji te nekretnine tvrtki vrijede 500 milijuna kuna.

DRAGUTIN DRK, 151 milijun kuna

Drk je u Vindiji, koja je tad imala 20ak zaposlenika, počeo raditi odmah po završetku mljekarske škole 1961. godine, a već tri godine kasnije postao je direktor. Vindija je privatizirana 1993. godine i, za razliku od većine privatiziranih poduzeća, tvrtka bilježi rast i uspjeh te je sustavu Vindije danas zaposleno oko 4000 ljudi. Ukupna imovina Vindije vrijedna je 790 milijuna kuna, a Drk je 95postotni vlasnik. Živi u vili u centru Varaždina. Ljetuje u kući na Krku. Također, prije 10 godina kupio je Leitnerov dvorac u Jalkovcu kraj Varaždina.

RUDOLF KIŠIĆEK, 100 milijuna kuna

Vlasnik je tvrtki TP Varaždin i Kitro. Trgovačko poduzeće Varaždin Kišićek je osnovao 1990., a svoj uspon počeo je jednim maloprodajnim mjestom. Danas je njegova tvrtka jedan od najvećih trgovačkih lanaca u Varaždinskoj, ali i Međimurskoj te Koprivničkokriževačkoj županiji. U te tri županije ima više od 70 prodavaonica i sedam velikih Kitro centara. Vrijednost imovine Kišićekovih tvrtki je viša od 90 milijuna kuna.

DAVOR PATAFTA, milijarda kuna

Jedan je od najbogatijih poduzetnika u sjevernoj Hrvatskoj. Ne voli publicitet, a da ga se ne tereti da je s bivšim varaždinskim gradonačelnikom Čehokom oštetio Grad za oko 40 milijuna kuna, vjerojatno bi i danas uspio ostati pritajen. Nakon srednjoškolskog obrazovanja za fito farmaceuta Patafta je krenuo u biznis s ocem Zdenkom, dugogodišnjim direktorom Schiedela Hrvatska. Zajedno su osnovali tvrtku Patting, koja proizvodi motorna ulja i industrijska maziva, a danas je vrijednost imovine te tvrtke 130 milijuna kuna. Danas Pataftino carstvo čini desetak tvrtki. Vlasnik je sedam posto dionica ACI ja čiji kapital iznosi 420 milijuna kuna. Kupio je i Prisligu Strunac na Žutu površine oko 400.000 kvadrata i ruševno odmaralište pored marine u Biogradu na Moru.

DAVOR LUKŠIĆ, obitelj ima 900 milijuna eura

Davor Lukšić (30) je, bez sumnje, najbogatiji Hrvat na svijetu i unuk pokojnog Andronica Lukšića, bogatog Čileanca hrvatskog podrijetla. Davor je prošle godine preuzeo obiteljski posao Lukšić gupe u Hrvatskoj. Često boravi u Zagrebu, ali hrvatski jezik gotovo i ne govori. Nakon završenih studija radio je u New Yorku i Londonu. Vrijednost nekretnina i posla Grupacije Lukšić procjenjuje se na oko 900 milijuna eura. Njegov djed je bio medu prvim ulagačima u Hrvatskoj i to u turizam pa je kupio dubrovački hotele Argentina u sklopu kojeg je Vila Šeherzada, cavtatski Croatia, porečki Plava Laguna te turističku agenciju Atlas koju je kasnije prodao. Kupio je i Karlovačku pivovaru koju je prodao Heinekenu. Lani je Lukšić grupa kupila hotele tvrtke Jadranskih luksuzni hoteli u Dubrovniku i Riječ, nekadašnje vlasništvo Gorana Štroka i to Excelsior, ‘Dubrovnik Palace', Belevue, Kompas i Bonavia. Tako je Lukšić grupa postala druga najveća hrvatska turističku tvrtka s ukupno oko 25 tisuća ležajeva kojom upravlja mladi biznismen Davor Lukšić. Osim toga, posjeduju poslovne prostore diljem primorja te dubrovačku žičaru koja goste prevozi na Srd. Sada planira kupiti Hotele Maestral, posljednje neprivatizirane u Dubrovniku.

ŽELJKO OREŠKOVIĆ MACOLA, više od 100 milijuna kuna

Jedan je od naših najbogatijih i najživopisnijih poduzetnika, "kralj autobusnog ugostiteljstva". Nakon 17 godina bavljenja ugostiteljstvo upustio se i u milijunski posao proizvodnje drvenih kuća. U samo pet dana Macolini radnici sagrade drvenu kuću, no ništa ne bi bilo moguće bez pola milijuna eura vrijednog stroja, robota CNC vrijednog pola milijuna eura. Od početka je u posao uložio osam milijuna eura. Ulaganje je njegov način za borbu protiv krize, lako je u nekoliko navrata jasno naglasio kako neće biti bogat čovjek dok ne isplati sve kredite, njegova imovina i poslovi sigurno su vredniji od 100 milijuna kuna. 

24express