Svaki 5. testirani muškarac u BiH nije biološki otac svog djeteta

Damir Marjanović, šef Laboratorija za forenzičnu genetiku u ovom institutu, za Dnevni avaz kaže da godišnje urade od 100 do 150 testova.

Privatno i sudski

Pri tome naglašava da je, prema njihovoj evidenciji, svako peto testirano očinstvo negativno, odnosno svaki peti testirani muškarac nije biološki otac svog djeteta.

- Širok je dijapazon podnositelja zahtjeva. Nekada su to majke, nekada očevi koji provjeravaju biološko očinstvo, a nekada muškarci koji misle da su očevi, a nekada su to i roditelji potencijalnih očeva. Nema pravila i stereotipa - navodi Marjanović.

Na testiranje dolaze radnici, nezaposleni, profesori, poznati i nepoznati, a za sve važi da je njihova anonimnost zajamčena. Javljaju se ljudi privatno ili putem suda, a na odgovor se čeka od sedam do 10 radnih dana.

Željko Karan, ravnatelj Zavoda za sudsku medicinu RS-a, pak, kaže da oni tjedno imaju jedan zahtjev za utvrđivanje očinstva, a da su za godinu uradili 108 analiza spornih očinstava.

- Zahtjeve podnose muškarci, ali i žene, koje hoće dokazati da je neki muškarac otac njihova djeteta iz raznoraznih pobuda, da se udaju ili dobiju alimentaciju. No, nas u osnovi ne zanima što je u pozadini toga. Znači, sve kombinacije su u opciji po sudskom rješenju ili privatno - pojašnjava Karan.

Osim toga, imali su i četiri utvrđivanja postmortalnog očinstva, ali i vrlo ružnih utvrđivanja očinstva u sklopu kaznenih postupaka (spolni odnos s nemoćnom osobom, incest i sl.).

Poznate osobe

- U posljednje vrijeme sve više ljudi raspituje se za anonimno slanje uzoraka za utvrđivanje očinstva. Vjerojatno na taj način uzorke dostavljaju medijski poznatije osobe, koje neće da prođu kroz bazu podataka - ističe Karan.

Sociolog, prof. dr. Ivan Šijaković pojašnjava da pokretanje postupka za utvrđivanje očinstva u većini slučajeva, kada su djeca već odraslija, nepovoljno utječe na njihovu psihu, jer se dijete već naviknulo i formiralo svoj stav o ocu. Stoga svaka provjera, sumnja i dovođenje u pitanje te tvrdnje djeluje frustrirajuće na dijete.

- Pretpostavljam da takva djeca dugo pate, povlače se zbog straha da će biti izložena podsmijehu od vršnjaka, sredine i slično. Naravno, postoje i djeca koja su prirodno jače psihološke strukture i mogu to sve lako svladati, razumjeti, prihvatiti i objasniti drugima - precizira Šijaković.

Reakcije su različite i one se mogu manifestirati kroz lošiji odnos prema majci, neprihvaćanje biološkog oca, a neka djeca mogu i sve prihvatiti te imati dobar odnos s "prethodnim" ocem. Naravno, sve zavisi i od spola djeteta, a pretpostavka je da su devojčice nešto osjetljivije i teže prihvataju "novonastalu" situaciju.

Godinama u braku živio s troje djece, a nijedno nije njegovo!

Karan kaže da je bilo i bizarnih slučajeva kao što je onaj kada je čovjek ostavio ženu i novorođenče u rodilištu, ali je sumnjao da je on otac pa je tražio da se utvrdi očinstvo jer, ako se ispostavi da dijete nije njegovo, neće ih pustiti u kuću.

- Upečatljiv je i primjer čovjeka koji živi u braku više godina, ima troje djece, a onda je DNK analizom utvrđeno da nisu njegova - priča Karan za Avaz.