Širokobriježanka Marijana Mikulić: Iako sam daleko od Hercegovine, ona je tu, u mom srcu
S očitim veseljem na dobivenoj ulozi, i raspoložena za razgovor, potvrdila nam je to u intervjuu za Direktno sama glumica, naglasivši da joj je iznimna čast što je postala dio Vrdoljakova projekta.
Za hrvatski narod, general Gotovina je heroj, vole ga i poštuju, znaju jako puno o njegovom ratnom putu, ali i o onom privatnom. Zvučite iznimno raspoloženi i zadovoljni dobivenom ulogom. Možete li nam otkriti koju ste ulogu dobili ili je to za sada tajna?
Ne bih sada govorila o svojoj ulozi, jer ne znam koliko mogu izlaziti javno s imenima, budući da su to uglavnom žive osobe. Za sada, detalji moje uloge moraju ostati tajni.
Ante Gotovina je markantan i atraktivan muškarac. Kada bi vi mogli birati, tko bi vam bio najdraži izbor za ulogu Ante Gotovine?
Rekla bih da je gospodin Antun Vrdoljak napravio odličan izbor. Goran Višnjić je i markantan i dobar glumac, sa svjetskom reputacijom. Smatram da gospodin Gotovina zaslužuje da se o njemu snimi film i da ga promovira svjetsko lice.
Mnogi se i danas vrlo dobro sjećaju trenutka kada je objavljena oslobađajuća presuda generelu. Možete li se sjetiti kako ste se osjećali kada ste čuli za presudu?
Jako se dobro sjećam trenutka te oslobađajuće presude, kao danas. Opipljiv mi je još taj strah i suze, a potom euforija koja je uslijedila nakon što je izrečena. Mislim da to nitko, tko je bio već donekle odrastao, neće zaboraviti.
Je li pravo vrijeme da se snimi film o generalu ili je trebalo pričekati?
Jedini koji bi mogao donijeti sud je li preuranjena ekranizacija ili nije jest upravo gospodin Gotovina. Ukoliko je redatelj dobio njegov blagoslov, odnosno njegov biografski roman na kojem je i temeljen ovaj film, onda je pravo vrijeme.
Jeste li osobno upoznali generala Gotovinu?
Nažalost nisam. Neke sam generale imala priliku upoznati, s nekima sam se i konzultirala oko uloge u filmu. Sama sam ih nazvala jer sam željela da mi objasne činove, što mi je bitno za scene u kojima ću glumiti i jako su mi pomogli. Nadam se da ću ga upoznati. Bila bi mi čast jer se radi o čovjeku koji se borio za svoju Domovinu, a da se nije busao u prsa. Štoviše, odležao je u zatvoru za svoju Domovinu. Za mene je on heroj, kao i svaka osoba koja iskreno i časno postupa u životu, koja se bori i izbori, bio to rat ili neka druga situacija.
Rođeni ste u Hercegovini, pokraj Širokog Brijega. Ostali ste vezani i danas za taj kraj. Što vam se iz mladosti posebno urezalo u sjećanje? Što se promijenilo, a što je ostalo isto?
Ljudi se više ne druže kao nekada. Prije su bili više povezaniji, išlo se od kuće u kuću. Danas su se otuđili, nemaju posla. No, ono što je ostalo u mojoj Hercegovini isto, to je sigurnost. U manjoj sredini nema straha. Moje dijete jedva je dočekalo školske praznike da ode u Široki. Tamo se bezbrižno može igrati, bosonog, bez majice, bere trešnje. Baš kao ja nekada u njegovim godinama.
Kako su vam roditelji doživjeli i preživjeli odluku da budete glumica?
Teško. S godinama su se pomirili, ali na prvu im je bio šok. Tu mi je velika podrška i kamen temeljac moje karijere bio mamin rođak Branko Bazina, koji me pozvao na Festival filma u Vinkovce. Tako je sve počelo. Danas su roditelji ponosni na mene, pomirili su se da nema ništa od moje pravničke karijere. Eto, nesuđena sam pravnica.
Vjernica ste i obitelj vam je jako bitna. Imate supruga i dvoje male djece. Kada bi vam ovoga trenutka zazvonio telefon s filmskom ponudom u inozemstvu, što bi učinili? Prihvatili ili bi ipak prevagnula obitelj? Kako bi na to reagirao suprug?
Ma, otišla bih jučer. Svima nama glumcima, bez lažne skromnosti, želja je dobiti lijepe uloge. Ja sam sretna žena, jer imam punu suprugovu podršku. Smiješno je kada se sjetim da smo iz istog sela, a tek smo se upoznali kao odrasli ljudi. Jedno ljeto smo se upoznali na svadbi, drugo ljeto smo prohodali, a treće se oženili. Povela bih cijelu obitelj, i supruga i djecu i, jako bitno, dadilju.
Kako provodite uskrsne blagdane, radno ili ste sačuvali ‘komadić' vremena samo za najmilije?
Ostala sam radno u Zagrebu. Uskrs se baš poklopio sa snimanjem filma. No, naravno, sama nedjelja je bila klasična - doručak, misa, ručak. Iako sam daleko od Hercegovine, ona je tu, u mom srcu. Zagreb je moj dom i jednako tako, s ljubavlju će se okupiti obitelj, kumovi, prijatelji. Baš kao nekada u mojoj mladosti.