Severina: Tek sada, u svakom smislu, doživljavam VRHUNAC

Gotovo je isti slučaj i s albumom koji će ponovno, nakon posljednjeg „Zdravo, Marijo", raditi s Goranom Bregovićem.

- Tek sad krećemo. Brega sada radi svoj album, a ja imam nekih 14 pjesama, onih koje su se meni svidjele, koje imaju glavu i rep i melodiju. Još ne znam hoćemo li ih sve staviti na album, niti imam pojma u kojem ćemo ih fazonu raditi - sa smiješkom će Severina.

Volite reći kako je „Zdravo, Marijo" tipično žensko pismo. Kakvo sada namjeravate ispisati?

- Bit će u skladu s mojim godinama. Da mi je netko prije 10 godina ponudio pjesmu „Muškarcu samo treba kurva", ne bih to znala otpjevati, niti bih znala što to znači. To bi za mene, vjerojatno, bila teška riječ. Sve u svoje vrijeme...

Hoćete li možda biti socijalno angažirani s obzirom na to da ste proteklo razdoblje obilježili takvim istupima?

- Ne, mislim da je to samo bacanje pjesama. Bolje neke stvari reći na ovaj način. Socijalno angažiranim tekstom se možda može samo upropastiti neka dobra melodija. Ionako će svi ti likovi doći i proći kao što su dolazili i prolazili. Ukazuju na to i ove turske sapunice koje su kod nas u tolikoj ekspanziji. Ne pratim ni jednu. Ta „Šeherezada" ljudima ne predstavlja uljepšavanje svakodnevice nego zaborav.

Dali ste svoj potpis za referendum protiv izmjena Zakona o radu, u više navrata slali javne poruke premijerki Jadranki Kosor. Jeste li možda nakon tih poteza razmišljali u stilu "što mi je to trebalo"?

- Sve je, što sam napravila u životu, trebalo. Nisam to radila iz osobne pozicije. Čini mi se da je glupo razgovarati o njezinim torbicama ili nečijim majicama, ali ne i o zakonima koji se donose za sve ljude. Hajde već, ako smo kod ženskog pisma, onda osobito i o zakonima koji se tiču žena, a nisu dobri za njih, jer moraju ići, ne znam, u Sloveniju kako bi imale djecu. To je ono što je loše. I s obzirom na to da je premijerka žena, to mi je bilo potpuno glupo. Premda, ona valjda zna što radi, to joj donosi glasove...

Jeste li u svađi s Jadrankom Kosor?
- Ma neee... Nemam ništa protiv nje ili bilo koga drugog. Oni će se promijeniti, ali ti zakoni ostaju. Kad opet dođe netko drugi, teško će ih promijeniti. Ma i hoće, ali za godinu dana. A donose ih jako brzo. Što se tiče potpisa vezanog uz referendum, u pitanju je bio poziv sindikata. Bilo mi je normalno doći...

Budući da su se zaredali Vaši istupi mimo uobičajenog glazbenog kolosijeka, mislite li da su ljudi očekivali takvo što od Vas?

- Nisu očekivali ni „Gas, gas" nakon „Virujen u te"! Što ću, valjda nosim taj genetski kod koji je pošeremećen. Iz Splita sam, tamo se uvijek išlo kontra. I Kerum je gradonačelnik. Sve je kontra u Splitu. (smijeh)

Imate li Vi što kontra Keruma?

- Nemam ništa, dapače čovjek je "lover". (smijeh)

Pratite li situaciju u Splitu? Teško je vjerovati da Vas mimoilaze informacije iz rodnoga grada.
- Ne pratim baš konkretno, ali npr. hotel „Marjan" još nije završen. Tako...

Kakav je Željko Kerum?

- Ajmeee, utopit ću se ka' pčela u žlici čaja. (smijeh) Ne poznajem čovjeka... Ne pratim ga ovako, a ni privatno. Upoznali smo se prije nekih osam godina, snimala sam kalendar za njegovu tvrtku dok je još bio trgovac. Zapravo, Željko Kerum tada nije bio izravno uključen u taj projekt, čini mi se da je Snježana Mehun imala neku svoju akciju oko tog kalendara.

Nedavno je srbijanski predsjednik Boris Tadić vrlo pohvalno govorio o Vama, a nedugo nakon toga ste ga i upoznali na primanju kod predsjednika Ive Josipovića. Je li poželio da mu zapjevate, pozvao Vas u goste?

- Iznenadilo me kad je rekao da voli pjesmu „Šta me sad pitaš šta mi je". No, kasnije sam shvatila. U njegovoj ekipi je i Srđan Šaper, nekadašnji član „Idola", a i sam je nešto svirao. Iznenadilo me što je znao da sam je ja napisala. To mi je bilo nešto jako pozitivno. Kazao mi je to i Brega u našim prvim susretima, točno je znao što sam sve pisala, a isto mi je rekao i Đorđe Balašević kad smo se upoznali. Sve me to čudilo...

Zna li to i dr. Ivo Josipović?

- On je isto primarno glazbenik.

Da, ali je li i on Vaš obožavatelj?

- Ne znam, poznajem ga još iz Hrvatskog društva skladatelja. Onako, super su mi bili njih dvojica... Šarmantni.

Posljednjih mjeseci u medijima su se spominjao Vaš novi angažman u kazalištu. Navodno su u pitanju dvije predstave, obje u susjedstvu?

- Jedna je predstava sarajevskog redatelja i koscenarista Harisa Pašovića, kršćanske je tematike, ali tekst još nije gotov. Radit ćemo je u Sarajevu. I Mani Gotovac ima jednu zanimljivu ideju za predstavu koja bi se realizirala u slovensko-crnogorskoj koprodukciji. U pitanju je zanimljiva, poznata i već igrana tema, ali bi je radili na moderniji i drukčiji način i prilagodili vremenu u kojemu živimo. Ne mogu ništa preciznije reći, jer je sve još u povojima. Ima i ponuda za film, vidjet ćemo.

Budući da je sve još „na čekanju", je li i s Vašim zaručnikom Slavkom Šajinovićem ista situacija?

- Ne, svi su na čekanju zbog njega. (smijeh)

Planirate li vas dvoje u 2011. korak dalje?

- Na nedavnoj promociji mojeg DVD-a „Tridesete" Miroslav Lilić mu je rekao da je dosta sa mnom bio ilegalno i da je vrijeme da to legalizira. (smijeh)

Što mu je Slavko na to kazao?

- Ništa, to su njihove muške priče. Ja sam, kao prava hanuma, stajala sa strane dok su se Slavko i Miro dogovarali. Kao one mudre žene što ništa ne govore... (smijeh) Lilić predlaže svadbu kod njega u Siveriću, na gumnu, kazao je da je kod njega najbolje, a još k tome su to i moji krajevi. A Slavko je rekao:"Dobro, što ću? Volim je, pa može i Siverić."

Na promociji ste uzvanicima uputili osobnu poruku, između ostalog pročitavši kako se do 30. ne može doživjeti ljubav u pravom smislu te riječi. Je li sada to to?

- Na promociji DVD-a „Tridesete" smatrala sam kako bih, uz Miroslava Lilića koji je govorio o mojoj diskografiji, ja trebala izreći neke osobne stvari. Kazala sam kako sam u 30-ima postajala ženom. No, nisam mogla reći sve ono što žena u tim godinama doživljava. Do 30-ih se možete zaljubiti, ali tek nakon njih doživljavate muškarca, druge žene, sve ljude oko sebe i prvi put doživljavate... Vrhunac, da ne kažem nešto drukčije. Sve ovo vam, kao, ne bih trebala govoriti. Ovo bih mogla izjaviti u 60-oj, jer se u tom razdoblju života gube sve kočnice, možete reći sve što vas je volja. Kad kažem vrhunac, mislim na njega u svakom smislu, naročito onom gdje su muškarac i žena sami u svoja četiri zida.

Mnogi komentiraju kako u posljednje vrijeme izgledate prilično zadovoljno i mirno, kao da je sve sjelo na svoje mjesto...

- Joj, to nije dobro. I to zato što ja volim ljude koji posrću.

Volite to osjetiti i na vlastitoj koži?

- Ne bih mogla biti tako mirna da nisam posr...., da mi se nije događalo raznih stvari u životu. Ne govorim da je posrtanje loša stvar. Imam jednu prijateljicu koja je živjela u pamuku i ona uopće ne zna što je bol. Pokušavala sam joj objasniti, predočiti neku situaciju iz svojeg života i reći što mi je bilo, a ona bi uvijek komentirala: "Ali, ljube, sve će ti to biti dobro, znaš. Život je lijep." I onda sam shvatila da s njom ne mogu komunicirati na način da joj ispričam sve to što mi se događalo, jer su ljudi različiti, žene su različite. Neke su doživljavale neke stvari koje druge nisu...

Želite reći kako Vam je potreban pad da biste doživjeli vrhunac?

- Nemam pojma. Kad sam čitala kritike nekih ljudi koji su stvarno bili ljuti na mene, malo više nego što je trebalo biti, čitala sam i njihove riječi kako sam imala uspona i padova za tri karijere. I onda se mislim: "Čovječe, blago onima koji su imali samo uspone. Bez padova." Opet, s druge strane, bila bih zakinuta da ih nisam imala. Evo, recimo, Britney Spears. Nikada je nisam doživljavala u bilo kojem smislu. No, kad sam je prvi put vidjela s razmazanom šminkom i prljavim nogama s psićem u krilu, proradila je, naravno, empatija, ali me više dirnulo to jedno posrtanje koje je pokazalo da je od krvi i mesa. Svi se trudimo vani izgledati i ljepši i sretniji i bolji, pazimo kakvu ćemo sliku ostaviti u društvu. Nikad se to nisam trudila raditi. Zato i jest odličan dokumentarac koji je snimio Darko Drinovac uoči mojeg koncerta u Beogradu. On ne veliča mene kao osobu, ne priča kako sam divna, krasna i bajna. Jednostavno ocrtava život. U njemu se ništa ne događa osim tri dana nekog ludila, stresa, treme... A tako je pred svaki nastup. Nitko ne voli da mu situacija izmakne iz ruku. Ni vi novinari, a nisu to valjda htjeli ni Peveci...
Svi ljudi žele da im u životu bude sve dobro. Ali to je nemoguće. Život nosi razne gluposti. Volim što ljudi primjećuju da sam u mirnom periodu. Ali je li to dobro za mene, osobu koja živi od emocija i kojoj su tuga i bol strašno potrebni da bi egzistirala?! Mislim, potrebna mi je i sreća, zato sam i pjevala „Moju štiklu" i, kako to neki vole reći, ostale lakonotne pjesme. Potrebno mi je sve...

izvor: slobodna dalmacija