Prošlo svršeno ili prošlo savršeno vrijeme?

Prošlo svršeno ili prošlo savršeno vrijeme?
Griješi, zna, ali njegova je trenutna sreća ne raduje. Zna da je ona za njega svršena i završena, a on za nju i dalje savršen.

Piše: Marina Radoš / Tomislavcity
2008. proveli su ljeto zajedno na Hvaru. Zaljubili se i nastavili svoju vezu i u Mostaru. On je bio savršen baš kao što je i danas. Možda je i ona bila savršena, al danas je očito svršena priča.
Zašto su upravo one najsvršenije i najzavršenije priče u glavama mladih žena ostale najsavršenije?

''O mrtvima i bivšima sve najbolje naravno. A pogotovo ako je on i mrtav i bivši'', brutalno se našali Martina tu i tamo. Ali ona ne staje nakon konstatacije. Ona to doista i misli, svaki njezin bivši je uvijek bolji od sadašnjeg, a prvi sto puta bolji od zadnjeg.
''Da je valjao, ne bi bio bivši'', uleti tu ponekad Matea prpošno. Nema tu više priče, kad je jednom zbogom za nju je zauvijek zbogom.

Matea nakon prekida s frajerom ga totalno ispiše iz matične knjige rođenih. Sve tragove da on postoji, boluje i odboluje. Oni su završeni i svršeni. A savršeni nisu ni pod razno.
Jeli u odnosu prema bivšim vezama stvar u ženskoj glavi ili u jačini ljubavi koja je rasla pod suncem te veze?
Možemo li doista nekoga izbrisati iz matične knjige svoga uma i srca??

''Prekinuli smo. Pobrisala sam brojeve, Facebook, Msn, Skype... '', nabrajala je Martina medije koje su je vezale uz njezinog bivšeg.

''Stara, džaba ti. Stalno mu visiš na nezaštićenom profilu, znaš brojeve na pamet i samo čekaš da ti se javi'', opet je žurno uletjela Matea u priču.

Martinina glava se i dalje bori protiv srca. Glava je pobrisala sve, al srce nije i ne može.

Matea ima moć da oboje glava i srce sudjeluju u 'delete' akciji.
Hoće li Martina ikad reći on je prošlo svršeno vrijeme? Ili će uvijek ostati pri svom: To je prošlo, ali savršeno vrijeme?
Ipak je prošlo, bilo ono svršeno ili savršeno. Prošlo je. I možda ona poželi da u našem kao u engleskom imamo prošlo - buduće vrijeme, pa veza iz svršene prijeđe u savršenu. Ali ne.
Prošlo vrijeme je prošlo vrijeme. Opet se javlja Matea u nama svima. Da je valjalo ne bi bilo završeno.

Možda baš sve što je lijepo kratko traje. Pa kakav je onda smisao lijepoga?
Postoji li sudbina koja završava ono savršeno, ili smo mi sami kumovi svom (ne)savršenstvu?
Ako Matea tako brzo križa bivše, oni su zasigurno daleko od savršenih i bili. Savršeni moraju ostaviti neki trag. Uspomenu na savršeno.
Martinin frajer je i dalje savršen. Čak i po mom kriteriju.
Ali više nije njezin, jer možda ona nije savršena za njega. Možda će baš činjenica da je ona završena njemu, potaknuti tipku 'delete' u Martini.
A do tada ću je slušati petkom za šankom. I još će dugo patiti, znam. I kukati.
'Bila je to ljubav. Savršena.' - govorit će mi.
'Ali svršena.' - morat ću nadodati.

P.S. Djevojke, moramo zamisliti da postoji buduće savršeno vrijeme. Doći će jednog dana. ;)