Marina Radoš: Mario, drago mi je
Osjetilo njuha je odmah skočilo na njegovu kragnu koja je mirisala na mješavinu cigareta, parfema, kože s onih Tau lančića s križem koje smo dobivali na Frami i nekog toplog, majčinskog omekšivača.
Di ćeš sad ti?
Di ćeš ti? Di ćeš ti sada?
Taman sam bila dobro.
Di ćeš? Di ćeš bolan?
Taman je sve bilo ok.
Da sam most, vjerojatno bi ovi prije njega godinama samo postavljali eksploziv da me sruše. Samo bi me fotografirali, gazili i i tukli mecima.
On se pojavio, nasmijao kurvanjski, uzeo daljinski upravljač koji u sekundi aktivira dinamit i rekao:
''Mario, drago mi je.''
''I meni je drago.'' - pružila sam mu neku labavu ruku.
Bilo mi je drago...
O kako mi je samo bilo drago...
Tekst se nastavlja ispod oglasa
Marina Radoš