Hercegovački uštipak na putu do oznake zajamčeno tradicionalni specijalitet

Bratovština "S-NIKOLE-T" Buna-Mostar podnijela je Agenciji za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine zahtjev za registraciju naziva "Hercegovački uštipak" oznakom zajamčeno tradicionalni specijalitet.

Hercegovački uštipak ima kulturnu i povijesnu vrijednost kao sastavni dio gastronomske baštine. Priprema se generacijama, recept i način izrade nisu se značajno mijenjali, a proizvod se izrađuje isključivo od osnovnih sirovina bez industrijskih dodataka.

Tijesto se priprema ručno, od temeljnih sastojaka, bez uporabe aditiva i sredstava za dizanje tijesta. Nakon miješanja do elastične konzistencije, tijesto se oblikuje rukom ili žlicom te prži u vrućem ulju do postizanja zlatnožute boje i karakteristične hrskave kore, izvijestili su u utorak iz Agencije za sigurnost hrane.

Napominju da je ovaj proizvod duboko ukorijenjen u svakodnevni život, običaje i gastronomsku kulturu hercegovačkog čovjeka te predstavlja jedan od najprepoznatljivijih simbola domaće kuhinje. U prošlosti je predstavljao temeljno i svakodnevno jelo koje se pripremalo od jednostavnih, lokalno dostupnih sastojaka – brašna, vode i soli – bez dodataka koji bi zahtijevali posebne resurse ili dugotrajnu pripremu. U pojedinim krajevima, u tijesto se dodavala i manja količina domaće rakije radi manjeg upijanja ulja u sami proizvod pri prženju.

Hercegovački uštipak može se poslužiti samostalno ili kao dodatak drugim jelima, a tradicionalno se jede dok je topao, rukama, uz sir, kajmak, pršut, pancetu, med, pekmez, džem ili u kombinaciji s hladnim jogurtom ili kiselim mlijekom.

U prošlosti, kada su obitelji u Hercegovini bile brojne, s mnogo djece različite dobi, žene su često morale brzo i jednostavno pripremiti obrok. Tada nije bilo neuobičajeno da se pravi beskvasni kruh koji se brže pripremao i bio svakodnevni dio prehrane.

Dok bi se kruh pekao, domaćice bi "ušćinule" dio tijesta i ispržile ga djeci koja nisu mogla čekati da se kruh ispeče. Tako su nastajali prvi uštipci – jednostavno, mirisno i hranjivo jelo koje je donosilo radost djeci i olakšanje domaćicama. Ova etimologija svjedoči o dubokoj povezanosti proizvoda s tradicijom, toplinom doma i svakodnevnim životom obitelji u Hercegovini, zaključuju iz Agencije.