Je li internet - flert prijevara?

...nedavno je odjeknulo u medijima, a nedugo prije maštu nam je golicalo pitanje ima li Lady Gaga uz vaginu i zakržljali penis, kako se sama pohvalila...

Informacije poput ovih bez sumnje upućuju da smo zakoračili u doba fluidnih identiteta kada više ne možemo biti posve sigurni tko je tko, a dodamo li tome naše sve snažnije sudjelovanje u cyberspaceu, odnosno virtualnom okolišu, preko raznih računalnih mreža i virtualnih zajednica, pitanje identiteta još se dodatno komplicira, piše slobodna dalmacija.

Scenariji s "pomaknutim ja" kreću se, dakako, od posve benignih situacija, kada vam na popisu Facebook prijatelja, primjerice, iznenada uskrsne Alexis Carrington, jer je netko iz vaše virtualne ekipe odlučio preuzeti lik legendarne zlice za svoj novi avatar, pa do onih mnogo kompliciranijih, kada na kocku dođu partnerski odnosi iz stvarnog svijeta.
Ženska pogreška

Upravo to se dogodilo mojoj prijateljici s privremenom zagrebačkom adresom koja je, posve slučajno, otkrila da njezin partner ima nekoliko profila na sex-date internetskim stranicama gdje je istraživao svoju Don Juanovsku stranu ličnosti. - Jednog dana on se zaboravio odlogirati sa Smokva.coma i ja sam naišla na njegov profil, no napravila sam tipičnu žensku pogrešku i odmah počela vikati umjesto da šutim i pratim kako će se situacija razvijati.

On je neko vrijeme negirao da je to njegov profil i da posjećuje stranicu iako je sve bilo očito. Na kraju je ipak priznao, ali se stao pravdati da je cijeli izlet na Smokvu bio samo plod znatiželje i istraživanja granica - sa suznim očima mi je ispričala, posve uznemirena činjenicom da joj je dečko, kako se ispostavilo, postao ovisnik o cyber seksu.

- Njegov profil na Smokvi je nestao, ali sam čisteći kompjuter pronašla druge profile. U sandučiće su mu s raznih adresa stizale slike golih žena, a on je sam na jednom profilu za svoj avatar koristio sliku neke gole tete. Bila sam užasnuta. Zapravo mi nije jasno kako netko tko za curu ima zgodnu žensku kao što sam ja, ima potrebu za virtualnim seksom s nekim za koga ne može ni biti siguran tko je zapravo, jer s druge strane može stajati i neki stari pervertit. Mislim da bi mi bilo lakše da se na poslu zaljubio u neku zgodnu curu, nego ovo.
Možda bi netko rekao: ‘Što ima veze, to je samo internet!', ali mene zbog ovoga razdire tisuću pitanja. On tvrdi da ništa nije išlo dalje od chatanja i razmjena fotografija, ja mu možda i vjerujem, ali pitam se što je zapravo u njegovoj glavi. Vječna potreba za nečim novim? Je li internet prilika za njegove maštarije i perverzije? Ja nisam seksualno suzdržana žena, nemam tabua, a nismo ni u braku deset godina, pa mi nije jasno zašto mu nisam dovoljna - rezignirano mi se ispovjedila prijateljica čiji partner ne smatra da je učinio išta loše ovakvim ponašanjem.

Je li cyber avantura koja nije dobila svoju realizaciju u stvarnom svijetu samo napaljujuća maštarija ili je prevara moguća i bez penetracije? Može li nas takvo ponašanje povrijediti jedanko kao klasično šaranje? Je li takvo ponašanje partnera razlog za brigu, prekid veze, upućuje li ono na dublji problem u odnosu ili ga možemo doživjeti kao vrstu razonode, poput gledanja pornića - tek su neka od pitanja koja se nameću. Kada sam rekao svojoj urednici da želim pisati o ovom slučaju ona mi je rekla da ćemi ugovoriti razgovor sa svojom prijateljicom koja je doživjela nešto slično.

I tako sam s jedne kave otišao na drugu i opet slušao o ženi koja se našla u raljama internetske izdaje. - U kuću nam je došao kompjuter u vrijeme kada moj sada već bivši muž nije radio pa je imao svo vrijeme ovoga svijeta za internet - započela mi je svoju ispovjest ova žena u četrdesetim godinama, dodavši odmah kako problem u suštini nije bio toliko povezan sa slobodnim vremenom koliko s karakterom osobe.
Kao Supermen

- Kužim ja da se on osjećao nezadovoljno jer nije imao posao, a možda je bio nezadovoljan i sa mnom, a onda je odjednom upao u neki virtualni svijet gdje je preko noći postao Supermen. Na kompjuteru imaš samo taj element sintakse pa lakše postaješ zanimljiv, no poslije se uglavnom ispostavi da većina tih ljudi laže o sebi u profilima i na chatu.

To znam i iz prve ruke jer mi je nedugo nakon mog razvoda prišla jedna prijateljica i zamolila me da otvorim profil na Iskrici kako bih pogledala profil njezinog muža čiji je ime slučajno otkrila. On se tamo predstavljao kao singl iako je doma imao ženu i troje djece - ispričala mi je ova žena sada već emocionalno posve distancirana od muževe afere.

- Nevjera postoji oduvijek, samo što su priče danas ponešto drukčije budući da živimo u svijetu novih tehnologija i medija koji nam omogućuju da je na lakši način realiziramo. No, čovjek je zapravo vrlo predvidljiva životinja pa ako primjetite da vam muž odlazi u drugu prostoriju kako bi nekome napisao poruku budite sigurni da to nije dobar znak. U vrijeme našeg braka internet je funkcionirao po principu da ti je telefonska veza bila zauzeta ako si on line što je kod nas stalno bio slučaj.

S tom ženom iz Zagreba s kojom se on dopisivao i kasnije nalazio na kraju nije ispalo ništa ali je naš brak propao. Možda internet i nije bio razlog naše rastave, ali meni je svakako bio povod da zatražim razvod. Rekla sam mu da mi je tim ponašanjem učinio najveću uslugu u životu i zaista ne razumijem žene koje se u takvim situacijama ne rastaju.
Neki navode djecu kao razlog ali ja mislim da moraš najviše voljeti sebe, a zatim svoju djecu jer i za njih je bolje da imaju dvije zdrave cjeline nego jednu bolesnu - ispričala mi je ova uspješna poslovna žena, a mene je zanimalo kakva je bila reakcija njezinog muža nakon što ga je uhvatila u cyber aferi. - Laž i negiranje do kraja.
On valjda spada u ‘muškarce stare škole' koji ti ne bi priznali da te varaju i da ih uhvatiš dok peglaju neku u krevetu. Negdje sam pročitala rezultate istraživanja koje tvrdi da muškarci postaju znatno vjerniji nakon 55 godine, jer im se valjda od tada slabije diže, no ne znam je li to istraživanje rađeno prije viagre. Možda se situacija i tu promijenila jer mi je prijateljica koja radi u ljekarni rekla kako petkom navečer vlada pomama za tim lijekom - kroz smijeh mi je otkrila ova sugovornica koju sam za kraj upitao koji bi savjet mogla dati osobama u sličnim problemima. - Bježi i ne okreći se sine! Jer teško da će to ići na bolje - rezolutno je zaključila.
Lažni osjećaji

A što o ovisnosti o cyber seksu misli struka pitao sam psihoterapeutkinju Branku Jakelić, autoricu uspješnice ‘Krilate sandale - duhovni razvoj kroz životne krize'. Branka objašnjava da premda sindrom ovisnosti o internetu IAD (Internet Addiction Disorder) još nije formalno uključen u priručnike za dijagnosticiranje duševnih poremećaja, po težini i procesu liječenja njegovi simptomi mogu se usporediti sa simptomima patološkog kockanja, što se smatra jednom od najtežih ovisnosti.

- Ovisnost o cyber seksu pruža lažni osjećaj sigurnosti i zaštite - i najgrublje seksualne maštarije mogu se istražiti bez granica i stida, bez opasnosti od seksom prenosivih bolesti i neželjene trudnoće. Štoviše, ne poznajući stvarno partnera s kojim se ulazi u seksualnu vezu preko interneta, osoba štiti svoju privatnost i ne izlaže se strahu od povrede i gubitka što intimna veza s nekom stvarnom osobom sa sobom nosi.

U cyber seks upuštaju se muškarci i žene raznih dobi i profesija koristeći ga kao virtualni bijeg od svakodnevice u kojoj se osjećaju nezadovoljno sobom i/ili vezom s nekom stvarnom osobom. Uvijek je lakše okrenuti glavu od problema nego se suočiti s njim. Ljudi koji posežu za seksom preko interneta svjesno ili nesvjesno uvjeravaju sebe da je to samo razonoda koja ne može ugroziti brak ili vezu s osobom u stvarnom životu.

Međutim, usprkos tome što među partnerima u cyber seksu nema tjelesnog kontakta, to jest prevara i može vrlo duboko ugroziti vezu u stvarnom životu - objasnila je Branka, koja je, ipak, kao rješenje ponudila manje radikalnu soluciju od predhodne sugovornice. - Neke osobe čiji partneri upražnjavaju seksualne odnose preko interneta prešutno pristaju na to, neke se odluče za radikalnu promjenu poput raskida.

Svakako, takve situacije su znak da nešto ne štima. No kako ništa nije crno ili bijelo, u nekom partnerskom odnosu svaki partner ima svoj dio odgovornosti za neki problem i svoj način izbjegavanja odgovornosti. Stoga bi, u idealnom slučaju, umjesto prelaženja preko problema ili drastičnih odluka, bilo dobro pogledati o čemu se zapravo radi i što i jedna i druga strana mogu poduzeti da se problem riješi - zaključuje psihoterapeutkinja Branka Jakelić.
Piše Siniša JOVIĆ