Dragi, odlučila sam te ostaviti. Sjetila sam se jedne stvari kad sam te upoznavala...
‘Dragi,
Prošlo je dosta vremena od našeg zadnjeg razgovora. Lagala bih kad bih rekla da ponekad ne mislim na tebe. Da budem potpuno iskrena, dio mene te vjerojatno nikada neće u potpunosti zaboraviti. Sjećam se vremena kada sam mislila da bi ti mogao biti moje sve, a ti si mi svaki put slomio srce kada si me tretirao kao da sam nitko i ništa.
Sjećam se kako boljelo kada sam napokon shvatila da te ne mogu promijeniti, da niti 100 ‘drugih šansi' ili zatvaranje očiju neće dovesti do toga da me zavoliš. Sjećam se koliko me silno boljela tišina koju bi ostavio kada bi nestao s lica zemlje i ne bi te bilo tjednima. Ali i vala uzbuđenja koji bi me preplavio kada bih pogledala u mobitel i vidjela tvoje ime jer si se konačno odlučio ponovno pojaviti.
‘Mislila sam da nisam dovoljno dobra za tebe'
Sjećam se kako sam bila uvjerena da je moja krivica što me ne želiš na način na koji sam htjela da me želiš. Mislila sam da je problem u meni i da moram nešto na sebi promijeniti ako želim da ostaneš. Sjećam se koliko sam se puta promatrala u ogledalu pokušavajući shvatiti zašto nisam dovoljno dobra.
Sjećam se svih tvojih praznih obećanja i tvog neodgovaranja na moje poruke. Sjećam se načina na koji si me ignorirao pred prijateljim i društvom. Sjećam se kako sam se uspoređivala s djevojkama na koje si obraćao pažnju i za kojima si se okretao i svojih ignoriranja pogleda drugih mušakaraca koji su mene primjećivali. Ali ja nisam mogla zamisliti da budem s bilo kim drugim osim s tobom.
‘Preživljavala sam dan po dan, korak po korak'
Sjećam se da su moji prijatelji pokušavali doprijeti do mene i pokušavali mi objasniti da si kreten. Sjećam se svih poruka u kojima sam ti pisala kako se osjećam, ali ih nikada nisam poslala jer sam se plašila da te ne izgubim.
Sjećam se kako sam samu sebe uvjeravala da je bolje biti s tobom čak i kada bi me povrijedio nego biti potpuno bez tebe. I sjećam se dana kada sam napokon odlučila da moram sebe osloboditi od tebe. To je bila jedna od najtežih stvari u mom životu koju sam morala učiniti.
Sjećam se koliko teško mi je bilo mjesecima se suzdržavati da ti ne pošaljem poruku ili te nazovem u tim besanim noćima. I kako bolna je bila spoznaja da ja tebi uopće ne nedostajem. Sjećam se tog perioda preživljavanja dan po dan, korak po korak...
‘Nisam savršena, ali sam bolja od tebe'
Sjećam se i prvog puta kad sam te ugledala, a srce mi nije zastalo. Sjećam se i prvog puta kada je tvoje ime netko slučajno spomenuo u razgovoru, a nisam ostala bez zraka. Sjećam se kako sam bila ljuta na samu sebe jer sam dopustila da netko poljulja moju vjeru u kvalitete i sposobnosti koje posjedujem.
Sjećam se kada me obuzeo neodoljiv poriv da se izgalamim na tebe i kažem ti u lice sve što se prije nisam usudila. I sjećam se kako je divno bilo kada sam se oslobodila od tebe i shvatila da nisi vrijedan mojih suza.
Zbog tebe, ja sada znam što zaslužujem. Sada znam da sam dostojna da me se tretira s poštovanjem i da ne zaslužujem biti samo osoba koju će netko posjetiti nakon ponoći. Znam da nisam savršena, ali ja znam da sam daleko bolja osoba od tebe.
I na kraju, više nisam osoba koja će sjediti uz telefon i čekati tvoj poziv. Ne više!
S poštovanjem,
Ona kojoj je bolje bez tebe'.