Dnevnik gradske cure: Ću si kupim Baljmen manekenka da budem!

Dnevnik gradske cure: Ću si kupim Baljmen manekenka da budem!
brzo ih krug više nije mogao sve obuhvatiti, pa su se počeli tiskati, gurati, probijati se, svatko je htio biti što bliže središtu. A zatim popustiše i posljednje kočnice, i krug se raspao. Strmoglavili su se na anđela, bacili se na njega, srušili ga na zemlju. Svatko ga je htio dodirnuti, svatko imati dio njega, perce, krilce, iskru njegove veličanstvene vatre."

Nagradno pitanje - koju situaciju opisuju rečenice iznad?

a) Trenutak u kojem horda sirijskih izbjeglica nakon višednevnog gladovanja napokon ugleda čovjeka koji im je donio malo hrane i vode
b) Završnu scenu knjige "Parfem" Patricka Süskinda u kojem pomahnitala raja, od silnog oduševljenja i želje da posjeduju barem dio esencije masovnog ubojice Grenouillea, istog tog Grenouillea osakate, ubiju i pojedu (iz ljubavi)
c) Cure iz trećeg C srednje ekonomske koje su u 17 sekunudi ANULIRALE kolekciju HM Balmain prošlu srijedu

U originalu je citat iz Parfema (btw, pročitaj tu knjigu ako nisi, super je) ali paše i a) i c). S tim da jadnim Sirijcima i opčinjenim Parižanima ne možeš zamjerit jer to rade iz čistog instinkta.

Znaš onog Bear Grillsa što putuje po opasnim područjima i preživljava u nemogućim uvjetima? Svaka njemu čast, ali probaj ga poslat na HAEMBALJMEN među pomahnitalu srednjoškolad i crknut će za 5 minuta.

Takav red na Cvjetnom trgu nisam vidjela još tamo od 2005., kad je World of Warcraft launchan na europskom tržištu pa su gameri stajali u redu od Hotela Dubrovnik sve do Preradovićeve. Ali kad kupuješ WoW, barem dobiješ nešto nezamjenjivo. Ne kupuješ samo igricu. Kupuješ lifestyle, kupuješ državljanstvo u svijetu u kojem se imaš šansu borit protiv Illidana Stormragea i šetat po Mists of Pandaria. Kad stojiš u redu za Baljmen, imaš šansu bit najsjajnija šljokica u Dugom Selu. Dugo Selo sam odabrala sasvim slučajno, jer su na putu do garaže ispred mene bile dvije cure koje su natrpane vrećicama tapkale prema autu i komentirale da sad imaju negdje pola ćuke do Dugog Sela. Njihov profil, koji sam uhvatila dok sam iza njih čekala da na jedvite jade skupe novac za parking, otkrivao je da su i same ambasadorice pokreta Movember, a dok su ulazile u lift, čula sam da za Balmain govore "barmen."
Barmen, I shit you not.
Bar. Men.
Barmen Paris.

Inače volim otić na te Haem specijalne dane kad neki dizajner nešto složi. Ne kužim se u dizajnere i rijetko kad nešto kupim jer ne dam 500 kuna za bijeli T-shirt koji košta 500 kuna samo zato što je Madonna prdnula u istoj prostoriji u kojoj je stajao, ali što se samog eventa tiče, to je uvijek lijepo druženje. Bude malo šampanjca, puno krasnih ljudi koje ne stigneš vidjet inače, konobar te pita dal želiš čokoladni prutić i ti kažeš HOĆU DAJ MI DVA jer je to jedini odgovor kad ti netko ponudi čokoladni prutić... uglavnom, bude lijepo. Kratko, slatko, simpatično.
Prošlu srijedu nije bilo ni slatko, ni simpatično. To je bio abortus dostojanstva.

Čim su se otvorila staklena vrata dućana u kojem inače kupiš majicu dugih rukava za 69.90, žene su pomahnitalo potrčale unutra, onako kao što Leonidasovih 300 trči u finalnom pokušaju da sjebu Xerxesa. This is Sparta, fashion edition. Pardon, to nisu bile žene. To su bile pomahnitale gazele na steroidima. Mali, ženski, razjareni Zdravkomamići s konturiranim obrazima i ekstenzijama. Pola žena, pola Dolph Lundgren. Gledala sam dokumentarce o lavovima usred hranjenja koji su bili graciozniji od ovog.

Većinska populacija - kao što sam već rekla, Ana, Tihana i Lara iz 3.c. Šprintaju, laktare se, uzimaju po 10 artikala odjednom - nema veze šta je, zgrabi što više možeš i bježi. Jedna je skoro zgrabila djelatnicu jer je mislila da je lutka s izloženim artiklima. Štenderi s odjećom su bili prazni za 2 minute jer su pomahnitale gazele gladno hvatale svaki komad šljokičastog materijala koji brat bratu možeš obuć za tri prigode: 1. Za koncert od Beyonce, ako si Beyonce; 2. Za koncert od Maje Šuput, ako si Maja Šuput; 3. Za Božić, ako te Grad Zagreb odluči angažirat da radiš kao bor na Trgu. To je to.

Dvije minute i nema više. Kao kad t-rexu u Jurassic parku u kavez baciš kozu pa ju smlavi u pola zalogaja. To su Ana, Tihana i Lara iz 3.c. Tuku se i laktare za majicu za čiju cijenu možeš otić na trodnevni advent izlet u Beč.

Ali nisu se laktarile samo Ana, Tihana i Lara koje žele izgledati kao Kendall Jenner i spremne su dat 3 i pol tisuće kuna za sako. Laktarile su se i supruge nogometaša. "Fine" žene koje furaju pravi Šanel. Pravi Boss. "Svjetske" žene. Baš tamo, u istoj gužvi s Anom, Tihanom i Larom, sve iste, sve ratnice, svima na licu piše: "A'e rek'o štaje?!" dok proždiru sve na čemu piše Barmen. Ja sam nekak mislila da kad postaneš full bogat odeš kod pravog Barmena pa tamo kupiš hot kučur, ali ok, kriza je, valjda i fussball pati pa neću osuđivat. Da meni netko kaže da se idem laktarit za majicu na kojoj piše Baljmen Paris, rekla bi ne hvala, kupit ću je na Borongaju u kompletu 3 komada za 100 kuna zajedno s majicom Selin i Šanel, ali to sam samo ja, a kao što sam rekla, ne kužim se ja u tu visoku Aerekoštaje modu.

Dok su Ana, Tihana i Lara igrale rugby na ženskom odjelu, na muškom nije bilo ništa bolje. Tamo je na polici od preživjelih ostala tek jedna čizma.
Stajala je tamo sama, napuštena, kao da čeka Svetog Nikolu. Jedna čizma. Foreveralone. A onda ju je sasvim slučajno ugledao jedan mladi, njegovani muškarac. Čim mu je upala u vidno polje, oči su mu se ocaklile takvim sjajem da je pravo čudo da mu neka od gazela sa ženskog odjela nije iskopala oko misleći da je ta mala, okrugla šljokica na njegovom licu zapravo Barmen naušnica ili prsten ili biloštaaaa, biloštaaa DAJMIDAGAIMAAAAM!

ČIZMA! Krene on prema njoj razrogačenih očiju, toliko razdragano da mi se čini da je u jednom trenutku levitirao po dućanu. Vingardium leviosa! Jedna čizma. Jedna. Gleda ju i dalje. Jedna. Ali vrijedna. Dira ju nježno, kao da dira klitoris ili malog mekanog zeca (ili klitoris od malog mekanog zeca, jesi zamislio to sad? Jesi, odlično). Promatra ju. Upija njenu esenciju. Čizma. Jedna čizma. Druge nema, čini se. Prodavačica mu ne može pomoći, gužva je. Nema druge čizme, samo je ta, jedna. A ništa, ide dalje, jer šta da čovjek radi samo s jednom čizmom? Krene od nje, poražen činjenicom da ju neće učiniti svojom, ali sudbina je tako htjela i to je to. Odmiče se, a sjaj u oku se gasi kao karijera Željke Markić nakon izbornog fijaska. Zastaje na trenutak i još jednom pogledom okrzne nesuđenu čizmicu, gladnih očiju, onako kako Orfej čeznutljivo gleda u Euridiku dok zauvijek tone u bezdan Hada. Gleda ju pun sjete, a u ustima stvara gorak okus neispunjenih snova, kao kad završiš faks i onda shvatiš da pred tobom nije budućnost nego Burza i brkata savjetnica koja ti ne želi pomoć jer od onih 500 radnih mjesta što Milanović otvara u svakom tjednu, nijedno nije za tebe. Zastane na trenutak, a svjetlo u oku se vrati - sinula mu je ideja koju nikad neće izreći na glas ali mu piše na licu, jasna kao dan: "Jedna čizma, dvije noge. A da odem na amputaciju noge? Onda mi je dosta i jedna čizma. Bolje jedna noga s Baljmenom nego dvije bez..." - svjestan da ideja nije baš najbolja, odmahne glavom posljednji put i prihvati poraz.

Na drugom kraju dućana, Ana, Tihana i Lara već imaju svoje vrećice. Ponosno koračaju kroz bujicu razočaranih žena koje nisu bile dovoljno brze, dovoljno jake, dovoljno agresivne. Dovoljno gladne Barmena. "Više sreće drugi put" - poručuju podrugljivim pogledom, sretne što su markale zadnja dva sata jer je totalno vrijedilo.

Vrhunac ove pomrčine mozga: Cura koja je prodavala PRAVO na isprobavanje.

Za one koji su propustili ovu najbolju priču u Svemiru, neka cura je odmah ujutro došla u dućan, pobrala robu sa štendera i onda curama UNUTAR dućana za 200 kuna prodavala PRAVO DA PROBAJU nešto. Znači ti meni daš 200 kuna, ja tebi dopustim da probaš ovu majicu. Ak ti se ne sviđa, jebi ga, to je tvoj rizik ali budimo realni, Barmen se kupuje čak i ako ti se ne sviđa. Prvo sam mislila da je ta cura najveća seljanka i abominacija koja se ikad rodila u Hrvatskoj, ali nije. Ta cura je pametan biznismen. Briljantna je. Da se ona kandidira na izborima, ja bi glasala za nju jer bi nas sa ovakvim kreativnim rješenjima možda izvukla iz krize. Vjerojatno ne bi, ali nikad ne znaš. Ali definitivno nije seljanka. Seljanke su ove koje su platile pravo da mogu isprobat Barmen.

A za šta, djevojko draga? Da imaš isti sako kakav ima Kendall Jenner? Čemu? Kendall se već odavno presvukla, a ti ćeš otplaćivat rate za sakač još jako dugo (ili tvoji roditelji, što je najgore od svega). Ili možda da svi vide da si ti ultimate fashion djevojka koja kupuje samo najbolje? Ni to nećeš dobit, jer je to još uvijek Haem i to ne obični Haem, nego žigosani Haem sa stigmom koja o tebi govori da si se najbolje potukla u dućanu. Nakon svih videa na svim portalima, zahvaljujući Ani, Tihani i Lari koje će ga furat na maturalcu, tvoj Barmen nije ništa drugo nego diploma da se od svih seljanki koje se mlate i šoraju u dućanu, ti mlatiš i šoraš najjače.

I da završim ovo s malim disclaimerom: Nemam ja ništa protiv Barmena za Haem, naprotiv - fora je kad tu i tamo dođe netko tko pošećeri kolekciju za "obične" ljude daškom mode koju gledamo na Hollywoođanima. Ali kad se za taj isti Barmen šora 3.c is the best fuck all the rest, cure čije mame rastežu te iste skupe stvari na 36 rata, to više nije fora. To više nije ni moda.

To je školsko igralište u Dubravi.

P.S. Bez uvrede Dubravi, al dvoje ljudi koje znam da se najviše mlate su baš od tamo, jbg.

index.hr