Ceca Kitić: Od Bake Sliškovića sam se razvela jer nisam željela sjediti kod kuće

Kitić je od tuzlanskog Jedinstva, preko beogradskog Radničkog, a zatim i u Italiji i Njemačkoj, igrala po rukometnim parketima do svoje 49. godine.

Igračica koja je u 50. godini života dobila priznanje za najbolju igračicu svijeta svih vremena, doslovno je provela život na parketu. Laskavu titulu Svetlana je osvojila u anketi Međunarodne svjetske rukometne federacije, sa uvjerljivih 84,1 posto glasova.

"Abas Arslanagić također je jedan od "krivaca" za moj odlazak u Beograd, a poslije i za velike uspjehe s Radničkim na europskoj i jugoslavenskoj sceni. On me je preporučio Draganu Kaliniću, tadašnjem treneru, a na suglasnost roditelja, jer sam bila maloljetna, 1975. godine sam prešla igrati i živjeti u Beograd", kazala je Svetlana Kitić u razgovoru za Dnevni avaz.

Za svoje sportske rezultate dobila je nebrojeno mnogo nagrada. S Radničkim je bila prvak Europe, dok je u reprezentaciji bivše države osvajala olimpijsko zlato 1984. te srebro četiri godine ranije. U Mađarskoj je 1982. osvojila i srebro na Svjetskom prvenstvu.

Rukomet je aktivno igrala do 49. godine, a na zalasku karijere trčala je s igračicama kojima je, prema godinama, mogla biti i majka.

"Teško je bilo igrati taj kraj karijere, kada sam bila na pragu 50. godine života, zbog toga što sam većini igračica mogla biti majka. I gledala sam ih kao majka svoju djecu. Kada majka istrči kontru brže od djece, onda sam znala biti i tužna i ljuta, ali razumijem i tu omladinu, koja nema ni približno iste uvjete za treninge kao što sam ja imala", kaže Ceca.

Imala je blistavu karijeru koju je gradila upornim radom, ali je i njen privatni život stalno bio pod budnim okom javnosti. Iza sebe ima četiri braka, a najpoznatiji je svakako onaj s mostarskom legendom Blažom Sliškovićem Bakom. Sa svega 19 godina udala se za Sliškovića, bivšeg nogometaša Veleža i Hajduka. Brak je trajao samo četiri mjeseca.

"S Blažom sam se duže zabavljala nego što smo bili u braku. Brzopleto smo ušli u brak, bilo je tu mnogo nesuglasica i nismo se tada našli na istoj valnoj dužini. Ja nisam htjela sjediti kod kuće i vesti goblene. Nisam željela da me bilo što veže i odvoji od rukometa i doslovno sam pobjegla roditeljima u Tuzlu. Ostali smo u veoma dobrim odnosima. Kad god se vidimo, ispričamo se drugarski i o njemu, kao čovjeku, imam veoma dobro mišljenje", ističe Kitić.

Dnevni avaz.