Velimir Raspudić: Ponosan budi što si Hercegovac

I večeras u tuđem svijetu,
ja se sjetim svoga oca,
koji više među nama nije
pa se tuga u oči mi slije..

On kao mali ostade siroče
i bilo mu je kako drugi hoće,
nikad nikom žalio se nije,
nije dao suzi da mu lice mije..

Više gladan nego sit je bio
al ponos i vjeru nikad nije krio,
imao je ono što ne kupuje novac,
što u srcu nosi pravi Hercegovac.

Ponos,poštenje i vjeru u Boga,
ne ukradi,ne slaži i voli bližnjeg svoga.
Kad pošao si oče jesi li ti znao kakvo bogatstvo i meni si dao?

Kada bi mi često govorio
i kada bi mi savjete dao ,
da ćeš otić' ti bez oprošaja
kao da si još i tada znao.

Kroz život pošteno idi sine
pa makar i kruha gladan bio,
i ne zaboravi ovaj komad domovine,
tvoj djed za nju svoju krv je lio.

Ne zaboravi sine tko si i što si,
ne zaboravi od čijeg si roda,
gdje god odeš to u srcu nosi
jer krvavom je cijenom plaćena sloboda...

I ponosan budi što si Hercegovac,
gdje god dođeš to svakome reci, nemoj da te kvari bogatstvo i novac a ljubav tu prenesi i vlastitoj djeci..

Neka znaju i nek vole svoje
i nek svoga nikad se ne stide,
neka samo od Boga se boje
al od tebe neka sve to vide...

Ljubav prema svome u srcu se nosi,
tu ljubav ne kupuje ni zlato ni novac,
zato uvijek pamti od kud si i tko si i ponosan budi što si Hercegovac.

Pa to često na pamet mi padne
sve što davno reko' mi je ćaća,
možeš ići na kraj svijeta sine
al srce se uvijek svome domu vraća...