Velimir Raspudić: Padala je Herceg zemlja al je jača ustajala !
Osjetim jad i tugu!
Kad obiđem gradove i sela,
raseli se Herceg zemlja cijela!
Raseli se po cijelome svijetu!
Mladi idu k'o ptice u letu.
Koje lete ka toplijem jugu.
A u srcu nose samo tugu!
Ostavljaju oca i majku!
Nadaju se boljem u tuđini.
A kad snovi zatvore im oči,
vraćaju se svojoj djedovini !
Odgovora jugo buri,
ista rana sve nas boli!
Nije lako ostaviti,
ono što ti srce voli !
Rado i ja do nje svratim!
Zagrlim taj kamen sivi.
Tko je vidi ne prestaje
toj ljepoti da se divi !
Pa u meni živi nada
da će svanut bolja jutra.
Da će mladi reći dosta
i vratiti bolje sutra!
I da neće bježat više
a ni drugim biti sluge.
Radost da će zavladati
a za uvijek nestat tuge!
Nije ovo prvi put
da je djecu svijetu dala!
Padala je Herceg zemlja
al je jača ustajala !