Marina Radoš: Oprost

Kad oprostiš onome tko ti je učinio loše i stisneš mu ruku nestaje osjećaj poniženja.
Kad oprostiš i izbaciš iz glave ono što te srušilo, neka nevidljiva sila razvuče tvoja usta u osmjeh.
Kad oprostiš padne kamen sa srca. Nestane želja za osvetom i sve niske strasti.

Ali, postoji fora s tim oprostom. Nije dovoljno samo željeti oprostiti.
I nije dovoljno samo oprostiti, nego i zaboraviti. Tko oprašta, a ne zaboravlja, nije ni oprostio.

E da, fora s oprostom. Svi veliki oprosti koje sam obavljala do sada došli su tek kad sam ja oprostila sebi. Njihova krivica prema meni nikad nije bila samo njihova, uvijek i ja sudjelovala u onome što me povrijedilo.
Oprostite sami sebi. Bilo i prošlo. Uvijek ste mislili samo najbolje, ali eto sjebalo se, oprostite si. I oprostite njemu/njoj/njima. Onako momački, od srca. Da nestane osjećaj gađenja pri susretu. I da spadne kamen sa srca.

Najzad, i vi ste nečiji kreten ili kučka. I vi ste nekad uradili nešto loše.
I vi ste prevarili, izradili, izdali. Svi smo. U procesu opraštanja sjetite se - To je samo čovjek. Mali grešni čovjek, isto kao ja.
Oprosti danas. Ako oni i nisu zaslužili taj oprost, ti jesi. Oprosti i nasmij se. Bilo - pa prošlo.

Marina Radoš