Luca i Marko Tomić proslavili 50 godina braka: Planula ljubav, a meni brane roditelji udati se. Pa sam pobjegla...

Luca i Marko Tomić proslavili 50 godina braka: Planula ljubav, a meni brane roditelji udati se. Pa sam pobjegla...
...Luca i Marko Tomić, rođeni i odrasli u duvanjskom selu Mrkodola, a već dugo žive u Tomislavgradu obnovili su bračne zavjete...
Luca i Marko Tomić proslavili 50 godina braka: Planula ljubav, a meni brane roditelji udati se. Pa sam pobjegla...

Nakon 50 godina braka, bračne zavjete na misi zahvalinici, obnovili su pred fra Mirkom Bagariće. Svečanoj svetoj misi nazočila su njihova djeca: kćerke Nada, Iva i Ružica, i sin im Ivan, te 12 unučadi. Vjenčao ih je u sada već daleke 1968. godine u Župnoj crkvi u Bukovici fra Leo Radušić.

Obnavljanje bračnih zavjeta nakon pedeset godina bilo je dirljivo, djeca i unučad su pozorno slušali i upijali svaku riječ koju su did i baka ponavljali za fra Mirkom, a nakon zavjeta su izmijenili prstenje, piše Tomislavnews.

Nakon svete mise obiteljsko slavlje je pripremljeno u kući i dvorištu Tomićevih, nedaleko od Spomen-bazilike, gdje smo kratko razgovarali s „obnovljenim mladencima".

„Obnavljanje bračnih zavjeta baš me je nekako raznježilo, jer smo mi na prvom vjenčanju imali velikih problema i samo je velika ljubav bila jača od njih. Možda ne znate da smo Marko i ja susjedi, iz istog sela, gotovo kuća do kuće, ja još bila maloljetna, Marko punoljetan, ali ne mnogo stariji. Planula ljubav, a meni brane roditelji udati se! Sada ih razumijem, ali Marko mi je bio važniji od ikoga. I pobjegnem ja s njim bez pristanka roditelja, umaknem se, uskočim, ako znate što to znači, ustvari odvede me u svoju kuću, kako bi privolio moje roditelje da se pomire s našim brakom. Ali ne, ne daju mi se vratit kod njih, a fratar neće da nas vjenča, treba molba biskupu i još sto nekakvih problema riješiti. I jesmo, ljubav sve može, nema prepreke koju neće preskočiti. Vjenčanje bilo više tajno: samo nas dvoje i kumovi, a vjenčano prstenje pozajmili..."sjeća se Luca davne zime, pred kraj veljače kada su Marko i ona započeli zajednički život.

-Je, početak našega bračnog života bio je baš kako Luca priča, a bilo se tada i siromašno, ali fala Bogu sve se može kada je ljubav jaka, ja to kažem kako je bilo veliko naše voljenje, volio sam Lucu i tada i volim je i sada, a svašta smo u životu primetnuli priko glavu, ali, hvala Bogu, djecu su nam živa i zdrava, imaju svoje obitelji, imamo unučad i zdravlje je još zadovoljavajuće, ne treba se čovjek žalit. Dočekati ove godine obnoviti bračne zavjete nakon pedeset godina mnogima nije dano. Ja i danas ovim mlađima kažem da ljubav, da brak nije paradajz, pa kad sazrije da ga razrežeš i ako ti se ne sviđa boja-baciš ga. Ne ide to tako, a ljubav traži i međusobno razumijevanje i strpljenje i mnogo voljenja-kaže Marko, koji je zaradio mirovinu na njemačkim bauštelama.

Čestitamo Luci i Marku i neka ih Bog poživi još dugo u voljenju!