Preminuo jedan od utemeljitelja ALU u Širokom Brijegu
Jordan je za Hercegovinu posebno značajan jer je sredinom 1990-ih bio jednim od utemeljitelja Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru, sa sjedištem u Širokom Brijegu.
Jordan je rođen 1934. godine u Zagrebu, diplomirao 1958. godine u klasi profesora Ljube Babića, a prvu samostalnu izložbu imao je 1961. u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu.
Ta je izložba bila nastala na nagovor Miljenka Stančića, na njoj je Jordan inaugurirao svoje "oniričko slikarstvo", a uz nju je bio i vrlo sentimentalno vezan, zato što je upravo tada upoznao slikaricu Dragicu Cvek s kojom se vjenčao posljednjeg dana te godine.
Kasnije su se i Dragica Cvek Jordan i Vasilije Jordan u intervjuima sjećali kako su taj datum vjenčanja odabrali iz jednostavnog razloga - bili su siromašni pa su spojili dva slavlja. Zanimljivo, u Splitu je Vasilije Jordan imao prvu izložbu već 1962. godine, i to u Galeriji umjetnina.
Tada je akademik Kruno Prijatelj za Jordana kazao kako predstavlja Splitu mladog umjetnika još nenavršene 30. godine života koji je već posebno zapažen na velikoj svojoj samostalnoj izložbi u zagrebačkoj Galeriji suvremene umjetnosti kojoj je tada bio ravnatelj Božo Bek, piše Slobodna Dalmacija.
Kruno Prijatelj, koji će kasnije osobno otvoriti još četiri Jordanove izložbe, bio je tada naglasio da nije bitno mogu li se Jordanove slike nazvati nadrealističkim, oniričkim ili romantičnim, je li nužno u njima evocirati latentne odjeke iz Flandrije iz prošlosti i duhovne susrete sa slikarstvom Salvatora Dalija ili s tada tako aktualnim Miljenkom Stančićem, već da mu se čini da je osnovno osjetiti Jordanovu originalnost, aktualnost, suvremenost i specifičnu osobnost, koju je taj tada mladi umjetnik znao na sebi svojstven način interpretirati na svojim platnima.
Ulje i tempera
Vasilije Josip Jordan izraziti je predstavnik poetske fantastike u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti. Autor je impozantna opusa simboličkih i nadrealnih prizora nostalgična sadržaja.
Slikao je tematske cikluse grupirane oko osnovnoga motiva - Homo volans, Muzičari, Genealogija, Ladanje, Biciklist...
Radnju svojih slika smješta u romantičnu scenografiju naglašene perspektive i dramatičnih osvjetljenja. U novijim radovima, po ocjeni kritičara i povjesničara umjetnosti paleta mu je bivala svjetlija, a izričaj sve složeniji.
Vezan uz renesansno-baroknu tradiciju, dosljedan u figuraciji i vrhunskom umijeću, slikao je tehnikom starih majstora, uglavnom u ulju i temperi, slojevito i chiaroscuro, uravnotežene klasične kompozicije naglašene perspektive.
Zaokupljen nostalgijom za djetinjstvom, magičnim svijetom starih fotografija te glazbom, prikazivao je svoju intimu, čovjekovu tjeskobu i strah, ‘istodobno listajući veliku knjigu umjetnosti i mali obiteljski album', kako je jednom zabilježio Igor Zidić.
Jordanove cikluse obilježava sinteza organskog i anorganskog, odnosno ljudskog bića u kontekstu prostora, oblikovanog njegovim duhom i graditeljskim umijećem, arhitekturom, a ne prostora kojega oblikuje priroda, s idiličnim proplankom, ravničarskim ili morskim beskrajem, pustinjskom goleti, stoljetnom šumom, zapisao je o Jordanu Milan Bešlić.
Vasilije Jordan bio je velik ljubitelj teatra, posebice glazbe, te je i autor svečanoga zastora Harmica za HNK u Zagrebu te inscenacije Verdijeve opere Simon Boccanegra.
Sredinom 1990-ih bio je jednim od utemeljitelja Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru, sa sjedištem u Širokom Brijegu.
Dobitnik je brojnih značajnih nagrada, među kojima i državne nagrade za umjetnost "Vladimir Nazor".
Njegovo djelo, svrstavano u magični realizam, metafizičku struju modernoga slikarstva, postnadrealističko, fantastično i oniričko slikarstvo, izdvaja se majstorstvom, izvornošću vizija i osebujnošću likovnoga izraza.
Vasilije Josip Jordan radio je puno, dugo i strastveno, izlagao je uvelikim galerijama, a njegove se slike nalaze u fundusima naših najuglednijih muzeja kao i u privatnim zbirkama širom svijeta.