Nitko ne laže kao Stipe Vukoja iz Rakitna

...održanoj u subotu uvečer na Blidinju, točnije u Hajdučkoj Republici Mijata Tomića. Naravno, kako i sam naziv i titula sugeriraju, riječ je o natjecanju u lažima, a lažovima se dodjeljuje mnoštvo vrijednih nagrada koje ne zaobilaze niti jednog sudionika. Sudjelovati je mogao svatko tko ima smisla za "izvrnuti istinu", a jedini uvjet bio je da sudionik ne smije biti političar. Zašto? Pa zato što je riječ o manifestaciji na amaterskoj razini, a naši političari su vrli profesionalci u laganju.
Međunarodni karakter

U motelu "Hajdučke vrleti", okupilo se 300-tinjak ljudi, njih više od 100 moralo se vratiti, jer nije bilo mjesta za sve one koji su htjeli uživati u lucidnom programu ove manifestacije.
Posljednje tri godine trofej za najboljeg lažova išao je u kuću Šarića. Dvije godine uzastopno je pobjeđivao Vinko Šarić, a prošle ga je godine na tronu zamijenio njegov sin Marinko. U subotu im je tron "za dlaku" izmaknuo, a na njihovo mjesto zasjeo je čovjek kojem je sve "krenulo naopako" kada je otišao zubaru u Splitu.
Po prvi put ove godine manifestacija je poprimila međunarodni karakter. Naime, kako nam je ukazala Marija Vukoja, vladarica Republike, ove godine je među sedam natjecatelja, po prvi put bila i jedna žena podrijetlom iz Dubrovnika. I upravo je Dubrovčanka Duška Bašić osvojila treće mjesto. Priča o Sanaderu i njegovim političkim pothvatima izazvala je salve smijeha među nazočnima i donijela joj je paket domaćeg vina i pehar koji će joj u susjednoj Hrvatskoj zasigurno biti potreban kao dokaz kojim će potkrijepiti priču da se u Hercegovini u Hajdučkoj Republici natjecala u laganju.
Organizator je osigurao vrijedne nagrade za prvonagrađene, ali i ostale goste. Tako je dovitljivi Stipe osvojio pehar, pršut i domaće vino od domaćina. Drugo mjesto pripalo je Vinku Šariću, a nagrađen je, osim burnim pljeskom i peharom, i vinom. Za one za čije se laži pokazalo da stoje na klimavim nogama osigurana je tombola na kojoj su podijeljeni aranžmani za doček Nove godine i druge vrijedne nagrade.

Dostojna nasljednica

"Mi smo jako zadovoljni atmosferom u kojoj se natjecanje odvijalo. Prvi put ove godine naš motel nije mogao primiti sve zainteresirane posjetitelje. Kao i svake godine, i u subotu smo raspravljali o stanju u republici i došli do zaključka da su stvari u protekloj godini išle nabolje. Ja i mama smo podigle i novi krov na objektu i trudile se sve bar zadržati na razini na kojoj je otac ostavio, ako nismo bile u stanju unaprijediti", kaže nam novoimenovana vladarica Marija koja je zakonska nasljednica očeve funkcije u Republici. Vinko Vukoja, koji je prošle godine u nesreći izgubio život samo par metara od svoje rezidencije, bio bi ponosan i sretan na uspjehe koje njegova nasljednica niže.
I dok se u svim republikama regije laže kradomice i plodovi tih laži bilježe na bankovne knjižice, u ovoj bajkovitoj republici se laže uz tamburaše, smijeh, i vino u potocima... Ovakvo što vjerojatno su mogli i smisliti jedino dovitljivi Hercegovci.

Kako je "naopako krenuo" Stipin posjet zubaru u Splitu

"Ja sam seljačko dijete. Nikada nisam išao u grad. Nije bilo škole, ni televizije da saznam što se u svijetu događa. Zaradio sam nešto novca kada mi je bilo 18 godina i krenuo u Split jer sam čuo da tamo ima lijepih djevojaka. To malo novca što sam imao, djevojke su mi izvukle, jer sam ja po prirodi galantan čovjek. U to vrijeme me zub opasno zabolio. Hodao sam lud od boli ulicama Splita dok nisam sreo nekog mladića kojem sam se povjerio. Ovaj mi je rekao kako će me rado odvesti tamo gdje mi mogu izvaditi zub. Čuo sam da postoje zubari i ordinacije, ali ja ih nisam nikada vidio. Otišao sam s njim do jedne radnje u kojoj su svuda naokolo bila kliješta, igle, stolovi i stolice. Vjerovao sam da je to ordinacija, tek sam poslije shvatio da je to bila postolarska radnja. Majstor koji nas je tamo dočekao rekao je da će mi rado izvaditi zub. Pitao me koji me zub boli, rekao sam da je to onaj posve crni. Majstor potom uze uže, zaveza jedan kraj za zub, drugi za nožni palac i upita me želim li injekciju. Pričali su mi ljudi da je s injekcijom bezbolno pa sam zamolio da mi je da. On uze šilo, prođe iza mene i svom me snagom ubode u stražnjicu. Viknuo sam iz sve snage od boli koja me snašla. 'Boli li te sad zub?', upita me stolar. 'Ne boli zub, ali injekcija...', rekoh u muci. 'Vidiš', reče on, 'tako to obično bude. Ne boli zub kad se vadi, nego injekcija'.
Sav u čudu krenuo sam na kolodvor, želeći se što prije vratiti u svoje Rakitno, ali me jaka bura omela u tome. Vjetar je bio toliko jak da je s neke zgrade otkinuo crijep i bacio ga prema meni. Crijep mi je odbio vrh nosa, 'one stvari' i nokta na nozi. Hitna dođe po mene i odvezoše me u bolnicu. Liječnici bijahu nekakvi čudni i sve mi dijelove tijela koji su otpali 'nakaleme' pogrešno. Nos mi stave na nožni prst, 'onu stvar' na nos, a nokat na 'onu stvar'... vratim se ja na kontrolu nakon mjesec dana i nakon što je liječnik zaključio da se sve dobro primilo, upita me kako se osjećam.
'Sve je dobro!', rekoh mu.
'Samo sam se prehladio pa mi iz palca nešto uvijek curi. Nokat mi je na nezgodnu mjestu, pa kad god pođem s kakvom ženskom u krevet, zapinjem s njim. A nos me redovito bruka, jer se digne svaki put kad god kraj mene prođe kakva dobra ženska u kratkoj suknji'. ", ovo je priča kojom je vremešni Stipe oduševio i žiri i sve nazočne i ove godine zasluženo pobijedio na ovom natjecanju.
"Meni je bilo odlično", kaže nam zadovoljno Stipe. "Čak mi je i ona Dubrovčanka darovala nekakvu lutku".

Piše: Minja Pejanović/dnevni list