U petak u Galeriji Aluminij otvorenje samostalne izložbe radova ak. slikarice Marije Dedić

Marija Dedić, rođena 1976. godine u Čapljini, diplomirala je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Mostaru, u klasi prof. Nade Pivac, a dosad je izlagala na više skupnih i samostalnih izložbi.

Govoreći upravo o ciklusu koji će biti izložen u Galeriji Aluminij, a koji je u istovjetnomu obliku bio postavljen u Zagrebu, ak. slikarica Dragana Nuić Vučković, između ostaloga je kazala kako je pred nama živo slikarstvo, mješavina neo-popa i stripovske umjetnosti, nadrealizma, secesijske dekorativnosti i suvremenih ikona.

- Premda u obliku jumbo plakata, prizori nisu ogoljeni, oni su prenapučeni znamenjem starih civilizacija, ali i onih suvremenih. Ono ima estetiku popularne umjetnosti koja se zasniva na predstavama moći velikih korporacija, banaka i modne industrije. Ono je postmoderno u smislu prihvaćanja različnih stilova iz prošlosti, znamenja i rukopisa umjetnika poput Dalija, Klimta, Warhola, Lichtensteina pa i Basquiata, uza imitiranje suvremenih elektronskih medija i logotipa, pod sloganom: Sve je dopušteno. Slikarstvo je to kojim autorica čini namjerni odmak od minimalizma i od apstrakcije, slikarstvo koje, na neki način, provocira aluzijama na trivijalne događaje medijski sveprisutnoga blaziranog svijeta iz krugova urbanih elita - dio je promišljanja Dragane Nuić Vučković o radu Marije Dedić.

Osvrćući se na vlastita djela, Dedić nam je, pak, kazala kako se njezina aurična riznica, njezin osjećajno-mentalni arhiv svakodnevno puni tisućama novih audio-vizualnih sadržaja koje prima posredstvom medija masovne (tele)komunikacije.

- U meni, kao svjesnomu i stvaralačkomu biću, svi ti stari i novi sadržaji nastavljaju svoje virtualne živote stupajući, u cijelosti ili dijelovima, u najrazličnije međusobne odnose i kompozicije. Novinski naslovi, reklamni spotovi, slavne i javne, medijski eksponirane osobe, filmski i strip likovi, glazbeni brojevi i stilovi, znamenja, slogani i brandovi su nadahnjujuće-ikonografski činitelji od kojih gradim svoje slike. Odabirom likova, poruka i znakovlja, djelomice se naslanjam na popartističku tradiciju koju u postmodernomu duhu prožimam elementima nadrealističke asocijativnosti i secesijske dekorativnosti. Ipak, sve te stilske značajke i sama iščitavam, tek nakon što je djelo nastalo. Prije i za vrijeme samoga slikanja uopće se ne opterećujem bilo kakovim stilovima, nego slikam neopterećeno i slobodno. Svojim slikama ne želim tumačiti niti mijenjati svijet. Ne moraliziram, ne glorificiram niti kritiziram. Slikajući, iz inventara popularne kulture u slobodnomu asocijativnom nizu izvlačim slike i dojmove koji plutaju površinom moje svijesti i, što je za mene najvažnije, uživam u tomu. Slikajući, osjećam kako život pulsira u meni i pitam se misli li još tko da je slikarstvo mrtvo - riječi su Marije Dedić.

Aluminij