Tradicionlana stara kuća u Hercegovini: Stari kamin i ognjište

Ponegdje ta je gredica bila isklesana od kamena, ili glatko brušena. Prostor od gredice do sredine ognjišta bio je popločan raznobojnim pločicama, a od sredine do zida gdje je gorjela vatra i pekao se kruh, bili su crveni matuni (opeka).

Uza zid gdje je gorjela vatra bilo je udubljenje koje je pri dnu bilo šire a prema dimnjaku uže i završavalo je u dimnjaku. To su bile špaleti. Zanimljivo je da se tako nazivaju i prednji svinjski pršuti, ili prednje noge, U kaminu (dimnjaku), na poprečnome komadu željeza visjela je komoštra.
Komoštra ili komaštre

Komaštre

Komoštre (komaštre) su izrađivali kovači od kovana željeza, na jednome kraju imale su ukrašenu željeznu kuku za vješanje posuđa, a na drugome dugačku željeznu kuku na kojoj su bile obješene o željeznu šipku u dimnjaku. Između obiju kuka bio je lanac također izrađen od kovana željeza. Duljina komoštre prodešavala se prema veličini lonca, tako da bi se donja kuka na kojoj je bila mala kuka, zakačila prema želji na bilo koji kolut.

Za kuhanje rabila se i trapija, željezni tronožac u obliku trokuta ili pak okrugla oblika, ispod koje se stavljala žeravica.
Pribor i oprema komina

Pribor i oprema komin

Svako ognjište imalo je puhalnico, paleto, popecah, muleto i napo.

Puhalnica je bila mesingana ili željezna cijev duljine oko metra, koja je pri dnu imala dva šiljka, a služila je za potpirivanje vatre.

Paleta je bila željezna lopatica s dugačkom drškom, njome se grabio ili zgrtao pepeo i žeravica.

Popečak (žarač) bio je od kovana željeza i ukrašen. Muleta je bila čelična hvataljka za žeravicu.

Napa (polica) je bila drvena, u obliku šesterokuta, a nalazila se iznad ognjišta. Bila je pričvršćena uz gredu dvjema čeličnim tankim trakama. Prostor od nape prema dimnjaku bio je zidan u obliku kupole. Napa je sakupljala dim i paru i usmjeravala u dimnjak.

Na zidu uz napu bio je slijepi prozorčić sa zavjesicom u kome se držala bukaleta s vinom kada se pilo uz ognjište.

Na napi su se nalazile raznobojne ćikari (šalice). Za crnu kavu šalice su bile manje, a za bijelu kavu veće.

Veće šalice zvale su se kovarske ćikari ili kovarske škudeli, jer rudari bi ujutro iz njih jeli kruh i mlijeko. Na svakoj napi bio je i maženin (mlinac za kavu).

Svaka napa imala je toranakamin (ukrasna zavjesica), a Ineke su nape imale i po dva toranakamina lijepo pzvezena ili ukrašena čipkama i pletama (nabori).

Članak preuzet sa narodni.net