'Ta će falit gradu Mostaru

Kako naselje bez kina, kazališta i sportske dvorane danas ljeta gospodnjeg 2010. godine nazvati gradom? Mostarski pametnjakovići koji svoje dragocjeno vrijeme troše ispijajući kave u nekom od mnogobrojnih tržnih centara bez imalo dlake na jeziku reći će „Ćuješ brato sve su ti krive došle kojih je pun Mostar".

Da li je to baš tako ili ima nečega u nečemu drugom? Mostar je sredina koja nije pretjerano trpjela ničiji uspjeh, a ako bi i nekome uspjelo uspjeti u ovome gradu bi bilo popraćeno u stilu „Ta će on znam ga ja" ili „Jes mu glava za uspjeha". Uglavnom se sve vrti oko takvih teza koje ništa i nikome ne dokazuju osim možda nama koji na takve riječi potvrdno klimnemo glavom, a došle kako ih volimo nazvati samo slegnu ramenima. Predratni Mostar je imao dva kina i kazalište, ali ne i sportsku dvoranu pa se u to Titino vrijeme znalo desiti da jedan klub iz velegrada kakav je bio Mostar igra svoje domaće utakmice u selendri kakva je tada bila Nevesinje. Kako je ovo ipak grad u kome je sve moguće, onda je i takvo nešto kako bi većina mostaraca danas reklo "normala". Tite mi tako je to bilo.

Danas su tiskovine i Internet portali su puni članaka i apela da Mostar dobije ono što svi ostali imaju, a ne pitaju se autori istih da li je ovom gradu potrebno išta od toga?

Zahvaljujući par entuzijasta već par godina Mostar ima svoje Dane filma koji traju tjedan dana i održavaju se u Hrvatskom domu Herceg Stjepana Kosače i niti jedan dan dvorana nije bila ispunjena do posljednjeg mjesta. HNK Mostar je duže vremena bio u štrajku i kada se konačno nešto pokrenulo na premijeru predstave došlo je sedamdesetak ljudi. Sportska dvorana koju koriste naši klubovi zjapi više prazna nego li puna usprkos tome što se u njoj igraju ove godine i Europske košarkaške utakmice.

Nakon tih činjenica pitamo se kome u ovom gradu trebaju kino, kazalište ili sportska dvorana. Sudeći po zainteresiranim za sportska i kulturna događanja i  ovo što imamo nam je previše. Sa druge strane tržni centri niču kao gljive poslije kiše, a u ovom je gradu biti coll i in biti viđen na takvim mjestima. Tko koga može vidjeti u mraku neke kazališne dvorane i komentirati kako se tko obukao ili kakva je u neke cure nova frizura. Uostalom "ta će neko u kazalištu ili kinu, ta nije hablećina. Puno je lakše biti mostarac i sjediti na mostarskom čelopeku ljeti te ohakati sve živo što prođe u vidokrugu, a zimi ladohaniti u nekoj od gradskih birtija i raditi iste stvari što i ljeti na čelopeku. Ovom gradu jedino nedostaje još pokoja kladionica poželjna blizu prometnice da se može ostaviti automobil sa upaljena sva četiri dok se ne ispuni dobitni listić. Sve ostalo imamo u izobilju, pogotove vode i smeća, toga nam nije nikada ni manjkalo.

Za sve što nam se dešava kriv je neko drugi. Normala, "ta će on.

hercegovina.info