Studentica Sveučilišta u Mostaru: Slijepa sam, a to ne znači odustati od svojih snova’

Ona je pametna, marljiva, jako dobro pamti i ona je slijepa. Zove se Martina Stanić i u Mostar je došla iz Čapljine. Iz sredine u kojoj se već jako dobro navikla nije joj bilo teško iz početka učiti nove putove, ljude u Mostaru.

Martina je uz svoju invalidnost dokaz da se sve može postići. Jako je dobra studentica, odlično pamti, ide na Framu, sudjeluje u karitativnoj sekciji i ide na susrete za mlade. „Moja invalidnost me ne sprječava da radim sve te razne stvari, a uz pomoć dobrih ljudi koji me okružuju sve je lakše", kaže Martina u izjavi za Pogled.ba. „Gdje god dođem, ljudi me prihvaćaju takvu kakva jesam."

Mediji se zainteresirali za buduću radijsku voditeljicu

Za Martinin svakodnevni život zainteresirali su mnogi mediji, a i ona pomalo uči od njih jer je upisala studij Novinarstva. „Nakon srednje škole razmišljala sam o tomu kako želim nastaviti učiti. Nisam znala gdje bih upisala fakultet, nisam se dobro snalazila u traženju informacija o studiranju."

Novinarstvo je odlučila upisati za vrijeme hodočašća u Lourdes. „Na putovanju sam upoznala jednu djevojku kojoj sam ispričala kako ne znam način na koji bih mogla studirati. Ona mi je rekla da ništa nije nemoguće. Njene riječi su me ohrabrile da upišem fakultet. Preko te djevojke sam saznala i za Ured za podršku studentima sa posebnim potrebama na Sveučilištu u Mostaru koji mi je puno pomogao u odabiru smjera i općenito na fakultetu", kaže Martina.

Martin ima za cilj postati radijska voditeljica, a njena najveća podrška su njeni roditelji, prijatelji i „svi ljudi kojima je stvarno stalo da uspijem. Svoju snagu najviše crpim iz molitve, duhovnih meditacija i duhovnih susreta. Slijepa sam, ali to ne znači odustati od svojih snova, nego naprotiv, uvijek se boriti."

Martinin anđeo čuvar je njena osobna asistentica Helena

Ured za podršku studentima s posebnim potrebama spojio je Martinu s njenom osobnom asistenticom Helenom Mikulić, magistricom socijalnog rada. „Moje i Martinino osobno i profesionalno prijateljstvo počelo je prije nekoliko mjeseci, kad je ona krenula na fakultet. Ispočetka je to bilo nešto novo i za mene i za nju", kaže Helena Mikulić koja kaže kako je uz rad s Martinom shvatila da je svijet danas prilagođen samo gledateljima. „Sa slijepim osobama sve trebate izverbalizirati. Pomažem joj na putu od doma do fakulteta, jer u Mostaru baš i ne postoji kultura vozača prema osobama s invaliditetom. Slijepe osobe nailaze na puno barijera. Ovo što ja činim i što Martina čini samo je jedna aktivnost kako bi se obratila pažnja na ljude s invaliditetom."

Martinina asistentica je njen pravi anđeo. Pomaže joj na putu od doma do fakulteta te ako joj još što treba, a za rad s Martinom prošla je i obuku ‘bijeli štap'.

„Radimo na inkluziji i u rad dosta uključujem i Martinine kolege. Meni je cilj da se ta inkluzija u potpunosti ostvari, odnosno da se ona potpuno uklopi, tako da joj ja kao asistent više ne budem potrebna", zaključila je Helena.

Prva osoba s invaliditetom u Studentskom centru Mostar

Studentski centar Mostar koji nije opremljen za studente s posebnim potrebama odlučio je prihvatiti ovaj izazov. „Ovo je prvi ovakav slučaj da je osoba s posebnim potrebama smještena u naš dom. Studentski centar Mostar, odnosno zgrade koje su davno izgrađene nisu adekvatno napravljene i osposobljene za potrebe osoba s invaliditetom, ali izgradnjom trećeg paviljona i to će biti osigurano", kazala je glasnogovornica SCM Anita Glibić.

„Martina je prvi takav slučaj. Odluka nije bila laka, to kažem iz razloga jer sobe nisu opremljene odgovarajućom opremom, ali Martina je toliko optimistična, pametna i željna života u kolektivu, želi naučiti samostalno živjeti i boriti se za sebe, tako da jednostavno nismo mogli reći ne", kazala je Glibić. SCM je bio uz Martinu kad je stigla u dom, omogućili su joj da bude sama u sobi, prilagodili su restoran te su joj na potpunoj usluzi. „Smatramo da smo, s naše strane, učinili sve koliko smo mogli, a sad je na Martini da dalje radi sama. Često razgovaramo s njom, posjete ju kolege iz Sektora za smještaj kojima je kazala da je prezadovoljna, a nama je to posebno drago čuti", kazala je Glibić.

„U domu mi je super", kaže Martina. „U početku mi je bilo neobično jer ima dosta stepenica pa sam mislila da ću ih teško svladati. Ali hvala Bogu, super se snalazim. Dosta sam brzo naučila gdje se što nalazi i menza i soba, zaista mi je lijepo u domu, kolege su jako pristupačni, svi žele pomoći."

„Iz Uprave doma su također jako dobro organizirali moj dolazak i boravak, stoga sam svima zahvalna za učinjeno", kazala je Martina koja svojim pozitivnim primjerom utječe na ljude oko sebe.

pogled.ba