Šokantno pismo čitateljice iz Mostara: Prijetili su djeci Romima da će ih ubiti

Na izlasku iz noćnog kluba (ne želim ga reklamirati) sjela sam vani jer se dogašala čudna scena i jer sam bila sama, pa me bilo strah proći, malo sam promatrala.

Ne znam točno o čemu se radi, no vidjela sam i čula svojim ušima kako trojica muškaraca u godinama prijete djeci Romima i kako odvode dvoje muške djece u taxi, vode ih u svoj stan, i ako se ne jave za pola sata da će ih ubiti. Ubiti???

Ja sam mislila da toga ima samo u filmovima. Dugo su se oni raspravljali i stvarno odvedoše djecu. Nakon što su otišli, uzela sam jedno od njih u krilo i ispitivala ih. Rekli su mi da oca nemaju, da je majka bolesna (ako ne lažu) i da joj dnevno moraju donijeti po 20 KM, a njih je osmero djece, i ako ne donesu da dobiju batine.

Uzela sam najmlađu od njih, četiri godine, stavila u krilo i zagrlila. Brzo je zaspala, no često se budila zbog hladnoće. Bilo je oko tri sata poslije ponoći. Mala je spavala, iscrpljena od prošenja i sva izmrzla.

Često sam ju viđala na semaforu kod Spajalice, po kiši, bosu ili eventualno u nekim ljetnim papučama. Pričali smo mi dugo da bi saznala da je ovo dvoje djece odvedeno i da će ih ubiti jer je tamo neki Rom ukrao nekome od njih mobitel... Mobitel?

Zar je vrijedan nečijeg života? A što će biti ako se ispostavi da nije Rom ukrao mobilni telefon, nego su tu samo da zarade. Dokle ćemo više lijepiti etikete jedni drugima. Iz iskustva znam ukoliko se jednom nekome prikači neka etiketa da je se ne će lako riješiti.

Dok sam bila okružena Romima, imala sam okršaj s nekim likovima, ‘'facama" koji su izlazili iz diskoteke. Što su li se oni umislili, da to što sam žensko da ću spustiti glavu pred njima. Možda neka i hoće, ali ja ne. Ja sam spremna i potući se, samo da bi bilo onako kako bi trebalo biti. Dugo sam se ja s facama raspravljala da bi na kraju popustili i otišli.

Dugo sam vani bila s Romima, razgovarali smo i smrzli se. Najviše od svega bilo mi je žao curice koja mi je spavala u naručju, četverogodišnje Romkinje, koja ne zna ništa osim da će dobiti batine ako ne skupi dovoljno novca. Obje smo se tresle.

Pokušala sam ući u kafić kako bi se ugrijale, no obje smo bile potjerane od strane ‘'gorila'' koje su stojale na vratima. Potjerali su nas kao da imamo neku zaraznu bolest. Izbacivač je uhvatio djevojčicu za ruku, a ne mene, i kad joj je nije otkinuo koliko je drzak i grub bio.

Potom je izašao gazda i njega sam molila da nas pusti da se nakratko ugrijemo, no i on je bio drzak. Jadio se kako dugo s njima ima problema, no jesam li ja kriva za to? Ja sam ga samo molila da se ugrijemo, no ništa. Pojedinci misle da u Romi vanzemaljci, no nisu; i oni su od krvi i mesa kao i mi. I njih boli kao i mene kad me drsko uhvatite i njima teče krv kad ih ranite.

Gazda je bilo toliko grub da je rekao da ih vodim sebi u stan ako ih toliko žalim, a da se obje gubimo iz prostora. Potjerao nas je kao pse lutalice, kao da smo sve najgore, a samo smo se željeli ugrijati, dok su ostali razmišljali kako izvući braću iz nevolje.

Sada se želim zapitati, ali i Vi da se zapitate, da li su Romi to zaslužili samo zato što su drugačiji od nas?! Ne znam za Vas, kad pročitate tekst, da li će Vam išta značiti, no ja imam sestru od 4 godine i ne bi voljela da je zadesi ta sudbina.

Zašto je život surov, zašto netko ne stane uz njih. Uz našu pomoć, s obzirom da je politika u općem kaosu, možemo puno toga, a gazdi lokala želim ono što nikome nisam poželjela.

Gorile na vratima, vama želim samo puno djece pa vidite kako je to kad netko bude prema njima kao vi večeras prema nama.

Pismo čitateljice

jabuka.tv