Slaven Knezović: Sa jedanaest godina znao sam šta ću raditi

... ispratio sedmi festival. ”Dani filma” donijeli su i ove godine u grad na Neretvi dašak  glamura i postavili ga na mapu sedme umjetnosti u regiji i Europi, piše avaz.ba.

Najbolji način

- Imali smo odličan program, dosta gostiju, posjetitelja i mislim da smo odradili dobar posao. A radit ćemo još bolje, jer imamo ogroman prostor za napredak - ističe Knezović.

Kaže da će biti najsretniji kada se za "Dane filma" ne bude moglo pronaći mjesto za prenoćište u Mostaru, što je slučaj u Sarajevu kada se održava Sarajevo Film Festival.

Za njega je veliki značaj i to što je Mostar konačno dobio i svoj film. U "Obrani i zaštiti" reditelja Bobe Jelčića igra ulogu šefa ureda imaginarnog političara, koji je fikcija i opsjednutost glavnog lika, koji tumači Bogdan Diklić.

- I Mostar bi imao šansu za prosperitet kada bi se građani, poput glumaca i umjetnika, ujedinili u svim oblastima - dodao je Knezović.

Strojarski fakultet

Kao glumac, u 16 godina profesionalnog djelovanja ostvario je stotinjak uloga u teatru, na filmu i TV-u. Karijeru je počeo 1997., ali je cijelu priču o glumi, zapravo, zacrtao još kad je imao jedanaest godina, kada je, kako kaže, još kao dječak definirao i odredio svoj život.

- Pošao sam u peti razred osnovne škole. Imao sam profesoricu srpsko-hrvatskog jezika Milenu Ivanišević, koja je vodila dramsku sekciju, i ona me je odmah prepoznala. Prvog dana škole napravili smo predstavu koju smo odigrali pred skoro 1.000 učenika i roditelja. To je bio moj prvi nastup i sada, kada analiziram to, znam da sam tada odigrao genijalno i osjetio sam povezanost publike sa mojim likom - govori Knezović.

Već su ga tada svi prozvali glumcem i osjetio je da je gluma njegov životni poziv.

- Nekada se prepadnem kada razmislim što je netko sa jedanaest godina znao o životu uopće, a ne da sebi trasira put. A ja sam ga trasirao i za mene nije postojala druga alternativa. Sve ovo ostalo bilo je hod po toj trasi i nadograđivanje - prisjeća se Knezović.

Otišao je tada kući i rekao roditeljima da će biti glumac iako su oni željeli da završi Strojarski fakultet.

- Mislili su da će me proći, da je to dječije, ali ja se do danas nisam pokolebao. Imao sam previše energije i, da sam tada zacrtao da ću hodati po Mjesecu, vjerovatno bih vać mahao svima odozgo - dodaje u šali.

Ipak, prema želji roditelja, morao je upisati Strojarski fakultet u Mostaru. Nakon tri mjeseca, shvatio je da ga to apsolutno ne zanima te je odustao.

- Jednog dana šetam po gradu i ugledam plakat na Narodnom kazalištu. Kaže, otvaraju dramski studio, pozivaju mlade na audiciju. Tada je to pokrenuo rahmetli Ahmet Obradović, reditelj i direktor pozorišta. Odmah sam otišao kući, pripremio se za audiciju i prošao - sjeća se Knezović.

Šef mafijaša

U mostarskom kazalištu proveo je nekoliko godina, a potom je upisao Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu.

- Onda je došao rat i završio sam u Zagrebu. Sjećam se da mi je mama, kada sam polazio u Zagreb, ironično govorila kako tamo samo mene čekaju. Ništa me tamo nije čekalo spremno nego sam se za sve morao izboriti. Ali, kad se trudiš, uspjeh može izostati tek u malom broju slučajeva - ističe Knezović.

Napominje da su mu sve uloge koje je odigrao drage, ali mu je ipak najdraža uloga šefa mafijaša u filmu "Crvena prašina" reditelja Zrinka Ogreste.

- Od mojih početaka, film mi je bio mašta. Ogresta mi je prvi dao priliku da se okušam. Znao sam da u rukama držim životnu priliku i da ne smijem zabrljati. Dao sam tada svoj makismum, ta me je uloga progurala i sve ostalo što je uslijedilo, došlo je zahvaljujući tom filmu - kaže Knezović.

Trenutno se priprema za film "Kućni broj 55″, koji se počinje snimati 1. listopada. U planu je i sitkom za Novu TV.

- U pregovorima sam i za seriju "Gaće na štapu". Uglavnom, održavam veze, radim i uvijek ima nešto za mene - kaže Knezović.

Ipak, najljepše što mu se dogodilo u posljednje vrijeme je rođenje kćerke Katje, koja mu je drugo dijete nakon sina Filipa iz prvog braka. Kćerkicu je dobio s Daliborkom Puž, modnom dizajnericom i kostimografkinjom, s kojom je u dugogodišnjoj vezi.

Talentirani pojedinci

Knezović kaže da je odnos naše države prema kulturi i svemu ostalom nikakav.

- Ali, mi imamo talentirane pojedince i Danisa Tanovića, koji dobije Oskar, a Njemačka ni uz silne pare ne zna kada će joj se pojaviti neko takav. Da nemamo talentirane pojedince, bili bismo obična rupa - kaže Knezović.

Priča o Ruskinji

Knezović kaže da niko u BiH nije svjestan prirodnih ljepota i potencijala koje imamo.

- S rediteljem Brankom Šmitom (Schmidt) u Mostar je prije nekoliko godina stigla njegova prijateljica Ruskinja, koja kupuje umjetnine za Romana Abramoviča te vodi njegovu najveću galeriju u Moskvi. Dao sam joj auto i vozača da se provoza po Hercegovini. Kada se vratila, rekla mi je da sve ovo ima i u Rusiji, ali samo što treba pola godine da se sve obiđe - kaže Knezović.

U porodici svi umjetnici

U porodici Knezović svi su umjetnici na svoj način. Sestra Maja je glumica, a Irena je profesor teologije, mada je i ona glumila u nekim amaterskim predstavama. Brat Mario frontmen je popularne grupe "Zoster". Slaven smatra da je Mario novi Aleksa Šantić.

- Možda to poređenje s legendarnim pjesnikom nekome izgleda nemoguće i smiješno, ali tako je. Grupa "Zoster" popularna je u cijeloj regiji, gdje god da odu, osvjetlaju nam obraz. Ja ne pamtim da je poslije Alekse to neko uradio - kaže Slaven.

Prijedlog iz Hrvatske

Knezović kaže da se, na prijedlog reditelja iz Hrvatske, prije sedam godina rodila ideja o organiziranju filmskog festivala u Mostaru.

- Pitaju oni mene tako što mislim da takvo nešto napravim i u rodnom gradu, a ja gledam u njih i u sebi se mislim gdje ću to sve smjestiti, jer mi ni kina nemamo, kao da smo iz Somalije. Ali, upustili smo se u to i od ničega stvarali smo nešto. Dolazak kina u Mostar doživio sam kao doktor koji je upravo u svojoj bolnici dobio najnoviji uređaj za otkrivanje raka - ističe Knezović.