
Također, dobio je Zlatnu plaketu grada Kruševca 1971., te Zlatnu plaketu grada Mostara 1973. Mostarci su ovom književniku, također, odali počast smjestivši njegov kip u Park nobelovaca koji je otvoren prije par godina.
"Kad čovjek prenoći u Mostaru, nije zvuk ono što ga probudi ujutro, nego svetlost. To znam iz iskustva. Svetlost me je dočekala pri dolasku u Mostar, pratila za vreme mog boravka od jutra do večeri, a docnije, po odlasku, ostajala u meni kao glavna karakteristika moga sećanja na Mostar.
Uvek mi se činilo da je to što sija nad ovim od prirode povlaštenim gradom, i što se prozima sve u njemu, neka naročita svetlost, izuzetna po jacini i kakvoći.
Uvek sam mislio da sa njom mora da ulaze u čoveka ljubav za život, hrabrost i vedrina, smisao za meru i stvaralački rad.
Nikad se dovoljno nisam mogao nagledati te svetlosti, iako sam je sretao svuda. Nje ima u smehu ovih ljudi i jasnim samoglasnicima njihovog govora, na licima mladića i devojaka u pred večernjoj šetnji.
Ona se prelama kao zlatan, nemiran odblesak u časi mostarske žilavke, živi kao sabijena snaga i slast u ovim breskvama i trešnjama. Ona se krije u senovitoj, hladnoj vodi Radobolje.
Po njoj je Neretva najsvetlija naša reka, po njoj i sam goli krš okolnih brda ima neku stihijnu veličini. Po toj svetlosti ja se najbolje sjećam Mostara", napisao je to Ivo Andrić o Mostaru.