FOTO  Mostarskih sedam dana sibirskoga vala

Mostarskih sedam dana sibirskoga vala

Nažalost upravo se to dogodilo gradu čije su Gradske vlasti i zimske službe sve to dočekale nespremno i ležerno. Meteorolozi su danima uoči nevremena najavljivali obilne snježne padaline, ali očito to nikoga nije dodatno zabrinulo. „Ta će snijeg u Mostaru, okle njega?"

Prve pahulje pale su u petak. Na fejsu komentari koji graniče sa oduševljenjem zbog snijega. Pisci istih nisu ni slutili što ih čeka u narednim danima. Do večeri snijeg je stao, i mnogi smo pomislili to je to, i građani, ali nažalost i mjerodavni. U noći sa petka sa subotu uslijedio je bijeli pakao.

Rano jutro u subotu donijelo je nekih tridesetak cm snijega, a u 10h njegova visina je bila 80 cm, a na nekim mjestima i preko metra. Tek tada je zazvonilo na uzbunu, ali za grad bilo je to kasno. Grad je paraliziran, ulice su neprohodne i ne radi gotovo ništa. Tijekom dana otvoreno je par trgovina u kojima dolazi do gužvi pa čak i tučnjave za kilogram brašna i kruha. Nastala je panika slična onoj uoči nesretnog rata. Sa polica u trgovinama nestaje svega, kao da se očekuje sudnji dan. U ono malo pekara koje rade uhvatili su se redovi slični onima iz starih filmova o velikim krizama. Dramatično je bilo tu subotu, te su stizali apeli za pomoć iz bolnice, kao i iz Aluminijskog kombinata do kojih se nije moglo nikako doći. Sjeverno od Mostara čitava kolona vozila ostala je zatrpana u snijegu. Hitna pomoć, policija i vatrogasci također su bili blokirani snježnim nanosima. Taj prvi dan krize obilježio je nadljudske napore HGSS-a čiji su djelatnici i volonteri prvi bili na ulicama grada tamo gdje je bilo najpotrebnije. Prvi dan krize smo nekako „predeverali" računajući da je to ipak prolazna nepogoda.

Nedjelja je osvanula suncem obasjana. Grad je sličio na jednu veliku bob stazu, a tisuće mostaraca su požurile na ulice u šetnju zimskom idilom. Taj dan smo doznali da je u prekidu željeznički, a na velikoj većini putnih pravaca i cestovni promet. U 21. stoljeću kada se bez većih problema putuje u svemir, Mostar, kao i veći dio Hercegovine ostali su odsječeni od svijeta.
Do puka grada stižu i vijesti iz Vlade da su ponedjeljak i utorak neradni dani, ta da se zabranjuje prometovanje gradskim ulicama osobnim automobilima. I tako gospoda u institucijama dobiše produženi vikend, a sirotinja se sprema u borbu sa snijegom. Godinama smo slušali priče o višku radne snage u Gradskoj upravi, a kako su višak nitko valjda o njima i ne misli, pa ih i nisu pozvali na čišćenje grada. Nedjeljna noć donijela nam je nadaleko poznatu mostarsku buru.

U ponedjeljak stižu dramatične vijesti sa Žovnice gdje su u snijegu zaglavili osobna vozila i jedan autobus. Sve više stanje sliči na kataklizmu, a građani informacije dobivaju putem Internet portala i lokalnih radio postaja. Javni tv servisi okrenuti su prema Sarajevu, Mostar se samo usputno spominje. Nažalost ponedjeljak nam je donio i tužnu vijest da je hladnoća odnijela jedan život na Gorancima gdje se starica smrzla nedaleko od svoje kuće. Noć sa ponedjeljka na utorak hrabri pripadnici HGSS-a imali su sedam intervencija spašavajući tako živote i imovinu svojih sugrađana.

U ranim jutarnjim satima u utorak dolaze vijesti kako je istočna obala Mostara ostala bez redovitog napajanja električnom energijom. Iako su razlozi nestanka pad nekoliko dalekovoda u južnom dijelu grada, odmah su se pojavile i špekulacije o nekakvim urotama protiv jednog od naroda. Mediji su čudo, a narod lak zalogaj za manipulaciju. Iako je od nepogode prošlo tri dana, stanje se nije nimalo normaliziralo. Neki trgovci su digli cijene u svojim radnjama kako bi zaradili na muci građana, a ulice su pune bijesnih automobila usprkos zabrani prometovanja. Taj dan smo mogli vidjeti na stotine terenaca sa „potvrdama" da rade za neku od hitnih službi. Čudna jada od Mostara grada.

Srijedu je 15. 000 domaćinstava dočekalo bez struje. Pozvani su građani da pomognu u otklanjanju kvarova na mjestima gdje su pali dalekovodi. Usprkos apelima i vapajima mali broj ljudi se odazvao pozivima na pomoć. Na licu mjesta su se pojavili političari koji su nestali sa mjesta rada kada i kamere tv kuća koje su došle propratiti događaj. I ova situacija je iskorištena za prikupljanje političkih poena. Opet priča o medijima i manipulaciji nesretnih ljudi. Iako je tijekom čitavog dana trajala nadljudska borba radnika sa slomljenim dalekovodima, kvarovi se nisu uspjeli otkloniti. Ulice grada i dalje su pune automobila, pojačana je nazočnost policije, ali ni to nije dovoljno da se zabrani vožnja osobnim automobilima.

U četvrtak se stanje malo popravilo, ali i dalje je kritično. Struje u istočnom dijelu grada još nema. Mostarska prigradska naselja su dobrim dijelom još uvijek odsječena, a grad je pretrpan smećem. Stižu apeli za štednju struje, jer prijete redukcije. Prometnice su konačno koliko toliko očišćene, ali i dalje je stanje teško. Naravno, ne poštuje se zabrana prometovanja osobnih automobila. Kasno navečer istočni dio Mostara dobiva toliko čekanu električnu energiju. Možda bi sad bilo dobro reći da su krađe na dalekovidima uvelike doprinijele nestanku struje. Za pedesetak maraka koliko se moglo dobiti za nekoliko pozicija pola grada bilo je tri dana bez struje. Tko zna? Zeko zna, možda i vlasnici otpada koji otkupljuju sekundarne sirovine. Političari sada šute, možda su počinitelji baš njihovi glasači.

Petak je donio puno bolju situaciju. Već se zaboravilo kako je kada nema struje, pa se težište krize prebacilo na druge stvari. Vruću lopticu prebacuju jedni na druge Aluminij i Elektroprivreda. Svi su u pravu ili nitko nije u pravu? U gradu autobusi prometuju po redu vožnje, a stižu nam vijesti da je nastava u školama odgođena do daljeg.

Tako je prošlo možda i najtežih sedam dana za grad još od vremena kada je ovdje bjesnio rat. I ovih sedam dana vodio se rat, samo ovaj puta sa majkom prirodom. Problemi građana nisu prestali s tim sedmim danom, nego su se nastavili i dalje. Za nešto više mogao bi se i vrlo lako roman napisati." Ta roman brato, knjiga k´o Kapital".

Tih sedam dana mogli su nam dati puno odgovora tko je tko u ovom gradu i ovoj državi. Da ne bi ove krize ne bi ni znali kako jednom od „naših" ministara stoji plava kapica. Uz već poznati vokabular i naglasak ona mu je legla ko kec na desetku. Sreća da je daleko od Mostara inače bi i u nas počeli padati krovovi i tribine.
Tko bi reko čuda da se dese i nas sve skupa sa onima koje smo sami izabrali iznenadi zima u veljači. Aj bola, ćuj zima??...Ne znam kako bi sve skupa ovo i prošlo da ne bi heroja mećave u uniformama HGSS-a. Ne treba zaboraviti ni radnike Elektroprivrede i Elektroprijenosa koji su znali odgovoriti nepogodi, kao naravno ni policiju, medicinare i vatrogasce. Razmislite malo gospodo kada ubuduće odlučivali o njihovim platama. Oni drugi su sve samo ne heroji i sve ono što ne bismo poželjeli ni najvećim neprijateljima. Sedam dana snježnog pakla u mediteranskom gradu i osjećaj nemoći u kojoj smo se našli mora biti pouka svima da se ovo ne smije ponoviti. Svih ovih sedam dana jedino su semafori besprijekorno funkcionirali. Golemo.

Ako nam išta može biti drago to je činjenica da oni gore nisu mogli izvući svoju djecu na sigurno kao prije dvadesetak godina. Svi smo isti kruh jeli, bili u istim redovima i zajedno smo gazili po snijegu. Dobro je jedan naš sugrađanin davno prije ovoga „kijameta" izjavio: „Volim ugazit u govno, nego u snijeg"...

Ne ponovilo nam se ovo više nikada..."Ta će snijeg, ta znam ga ja...."

hercegovina.info