Mostar: Brigo moja pređi na onu stranu

Mostar: Brigo moja pređi na onu stranu

U tom eksperimentiranju uvelike im pomažu i političari koji i dan danas toliko godina nakon rata svoj narod drže u strahu od onoga drugog. Žitelji grada na Neretvi tako preživljavaju u podijeljenom gradu, a oni koji se kunu u jedinstveni grad za dio grada koji je suprotan od strane na kojoj žive kažu „ona strana".

Kada kažem žitelji onda mislim na sve današnje stanovnike Mostara, a oni koji u javnosti kažu drugačije lažu prvo sebe, a zatim i sve oko sebe. Danas djeca u osnovnoj školi znaju da ne smiju preći na onu stranu, a oni malo stariji koji se ipak usude otići prijeko (smjer nije važan) riskiraju da postanu topovska hrana onima kojima se ne sviđa njihovo ime. Možda danas zvuči kao ocrtana fraza konstatacija da je svima bilo bolje kada je bilo onih famoznih šest općina, ali u stvarnosti je to funkcioniralo puno bolje nego danas.

Prva fatalna pogreška međunarodne zajednice je nametanje statuta gradu Mostaru čime je jedna strana automatski dovedena u podređen položaj. Od nametanja tog statuta pa do danas ništa se u gradu nije desilo čime bi se ovdašnji građani ili političari koji ih predstavljaju mogli pohvaliti. Jedino pozitivno u gradu je što ne padaju mrtve glave, a i to će jednoga dana dogoditi sa obzirom da se stalni međunacionalni sukobi guraju pod tepih i pokušavaju prikazati kao nestašluk jedne ili druge strane. Takvom stanju uvelike pridonose i  mediji u kojima se nestašluci jedne strane prikazuju kao nešto što potiče iz vremena fašizma, a oni drugi su sporadični izgredi nekog maloljetnika koji je izmakao roditeljskom nadzoru.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Da se razumijemo ovim se ne pokušava braniti niti jedna sukobljena strana, ali se pokušava pomoći slijepima da konačno progledaju. Sve što nam se dešava rezultat je života u podijeljenom gradu od koga su svjetski moćnici napravili geto koji kontroliraju ukazima, statutima i kakvim ne sve instrumentima koje su dodijelili raznoraznim upraviteljima i visokim predstavnicima. Zbog svega toga Mostar danas ljeta gospodnjeg 2011. nema niti kina, kazališta, sportske dvorane i još mnogo toga jer se njihovoj izgradnji protivi ona druga strana.

Da bi se nešto izgradilo na jednoj strani nužan je kompromis u vidu izgradnje na drugoj ili prevedeno na narodni jezik: Ako nećemo mi ovamo, nećete ni vi tamo. I tako godinama funkcionira život u gradu na Neretvi koji je u centru zbivanja samo onda kada se dese po gradskim vlastima nestašluci, a u stvarnosti međunacionalni sukobi. Sloboda kretanja od formalnog ujedinjenja grada je bila ograničena, a takva je i danas. Ukoliko bilo gdje na svijetu u bilo kojem sportu nastupaju izabrane selekcije Hrvatske ili BiH u ujedinjenom gradu na nekadašnjoj crti razdvajanja vlada opsadno stanje. Utakmice gradskih rivala Zrinjskog i Veleža koje se igraju samo dva puta na godinu predstavljaju problem koji je nerješiva enigma ne samo za gradske vlasti i institucije nego i za puno šire.

Tko nije bio na tim utakmicama bilo sa koje strane nema pojma što znači gostovanje na onoj strani koje traje par sati, a o kome se priča mjesecima. Rijetki su sportski događaji u svijetu sa toliko nacionalnog naboja i mržnje, i nakon svega toga ima još „pametnjakovića" koji pričaju o jednom i jedinstvenom gradu Mostaru. Pozivamo javno prvo one koji su ujedinili grad, a zatim i sve lokalne političare koji nam pričaju o jedinstvenom gradu da na slijedeću utakmicu gradskih rivala dođu i osjete duh jedinstvenog grada. Domaći političari to dobro znaju, a stranim neće trebati prevoditelji i sve će im biti jasno samo nakon nekoliko minuta nazočnosti.

Sve dok se javno ne prizna sve ovo gore napisano svi žitelji Mostara  biti će taoci politike i sa strepnjom će iščekivati vijesti sa prve crte ujedinjenja grada ili sa bilo kojeg sportskog događaja ili koncerta koji se održavaju u Mostaru. Žalosno ali i istinito je da se nekom grafitu na zidu daje pozornost globalnog događaja, dok se šuti o tisućama gladnih i obespravljenih građana Mostara. Autor grafita je gradski neprijatelj broj 1 i treba ga spaliti na lomači, dok se šuti o problemima parkinga, kraterima na glavnim gradskim prometnicama, manijacima koji vrebaju djevojke na neosvijetljenim stepenicama ka Bijelom Brijegu, stotinama ovisnika koji napadaju prolaznike, prosjacima koji vas vuku za rukav u svakom dijelu grada ili odvozu smeća u kome se godinama gušimo. Za sve što nam se dešava krivac je onaj sa one strane. Brigo moja pređi na onu stranu...

hercegovina.info