Mladež je danas više podijeljena nego mi stariji, to je posljedica života u Mostaru

Na čelnom mjestu grada naslijedio je Safeta Oručevića, a u tri godine vladavine od 2001. do 2004. smjenjivao se na mjestu gradonačelnika i dogradonačelnika, prvo s Nevenom Tomićem te kasnije s Ljubom Bešlićem. Završetkom mandata odlazi u Bugarsku, gdje postaje veleposlanik Bosne i Hercegovine. 2008. se vraća natrag i ubrzo zapošljava u Gradskoj upravi Mostara kao savjetnik u Odjelu za urbanizam. Nakon povratka potpuno se povukao iz političkih događanja, danas je tek član Gradskog odbora SDA Mostar. Od svog povratka u Mostar, uglavnom je izbjegavao izjave za medije, a na razgovor je pristao samo po dogovoru da ne pričamo o politici. Tako je i bilo. Hamdija Jahić rođen je 1952. godine u mostarskom naselju Podhum. Nakon završene srednje strojarske škole, opredjeljuje se za pravo i završava pravni fakultet.
Prvi posao mu je bio u Urbanističkom zavodu u Mostaru, u razdoblju od 1977. – 1988.
- Nakon toga sam 1988. izabran za tajnika tajništva urbanizma Grada Mostara i dvije i pol godine sam obnašao tu dužnost. U to vrijeme gradonačelnik je bio Jovo Popara, a predsjednik Izvršnog odbora Sead Kreso, dok je Neven Tomić bio tajnik za financije.

Kad ste se politički aktivirali?
- Politikom se počinjem baviti 1992., prvo kao član Vijeća muslimana, a onda i kao član regionalnog odbora SDA.  9. svibnja 1993. sam uhićen i jedanaest mjeseci provodim po logorima u Širokom Brijegu, Ljubuškom, Dretelju, u logoru na Heliodromu, itd. Iz logora sam pušten 23. ožujka 1994. i nakon toga se vraćam i uključujem u rad tijela općine Mostar- Istok, kao zamjenik predsjednika općine, Safeta Oručevića. U to vrijeme sam izabran i za predsjednika Gradskog odbora SDA Mostar. Nakon prvih održanih izbora 1996. postajem predsjednik Gradskog vijeća, a istovremeno sam radio u gradskoj administraciji. Ubrzo sam imenovan za županijskog ministra za prostorno uređenje i taj mandat obnašam dvije godine, nakon čega se vraćam u gradsku administraciju i postajem načelnik Odjela za urbanizam. Tu funkciju sam obnašao sve do ostavke Safeta Oručevića, kojega mijenjam na mjestu dogradonačelnika, a kasnije od 2002. – 2004. postajem gradonačelnik Mostara. Godinu poslije imenovan sam za veleposlanika BiH u Bugarskoj, gdje boravim tri godine, nakon čega se vraćam u Mostar i ubrzo zapošljavam u Gradskoj upravi kao savjetnik u Odjelu za urbanizam i građenje.  

Dobro, da se malo vratimo na Vaše početke i rad u urbanističkoj oblasti. Nedavno sam vodio razgovor s Milivojem Gagrom, također bivšim gradonačelnikom i urbanistom koji mi je kazao kako je u Mostaru prije rata veliki broj objekata bio bespravan. Je li to baš tako bilo?
- Ja mislim da je prije rata vrlo malo objekata uknjiženo, ali isto tako je bilo malo bespravnih objekata izuzimajući rubne dijelove grada i naselja, kao što su Mazoljice. Sjećam se da su poduzimane velike akcije rušenja objekata po rubnim dijelovima grada. Poznajući prijeratnu i imajući uvid u današnju situaciju, što se tiče pokrivenosti planovima i postupanja po zakonu, i u pogledu sustava koji je djelovao, mislim da je stanje prije rata po tom pitanju bilo bolje nego danas.
Postojao je jedan Zavod za prostorno uređenje i Zavod za urbanizam Grada Mostara, koji je tada bio među najjačim u bivšoj Jugoslaviji. U njemu je bio zaposlen veliki broj istaknutih stručnjaka, posebice iz oblasti arhitekture, kao i iz drugih profesija. Mislim da je zavod radio kontinuirano i imao stabilne izvore financiranja. Moram napomenuti da je tada postojao i SIZ, to jest Samoupravna interesna zajednica za prostorno uređenje s dvije osnovne zajednice. Jednu prostornu zajednicu za uređenje zemljišta je vodio Nedeljko Prljeta, sadašnji vijećnik, a ja sam u to vrijeme bio rukovoditelj Odjela za uređenje građevinskog zemljišta koji je obavljao poslove za tu osnovnu zajednicu. Čitava nova naselja su se pravila, probijale se ulice, a svaku izgradnju pratilo je plansko uređenje građevinskog zemljišta.

Kako je Mostar tad bio uređen?
- Postojao je taj problem sa zemljišnim knjigama koje nisu bile uređene. Druga je stvar, kad su se gradila velika stambena naselja, jer to je bio drugi politički sustav. Sve je to bilo društveno vlasništvo, od objekata do stanova. Ljudi su dobivali stanove besplatno preko svojih firmi i nije se puno vodilo računa o tome jesu li uknjiženi, a ja sam siguran da su svi ti objekti imali odobrenje za građenje kao i dozvolu za uporabu, i nije bilo odstupanja.

Iako tvrdite da je Zavod odlično radio, i prije rata Mostar nije bio dobro pokriven planovima, bilo je svega nekoliko planova.
- Grad Mostar je tad imao urbanistički i prostorni plan koji i danas primjenjujemo. Što se tiče detaljnih planova, oni su se pravili tamo gdje su bili pravci izgradnje. Mislim da se i danas griješi što hoćemo da se za zgradu, za jedan mali objekt radi regulacijski plan, mislim da je to pogrešno.

Kakvo je stanje u Mostaru bilo nekad, a kakvo je danas?
- Ne može se uspoređivati način življenja u jednom i drugom razdoblju. Teško je to. Mostar je prije rata bio grad sa 126 tisuća stanovnika. I s 55 tisuća zaposlenih je bio jedan od najnaprednijih gradova u bivšoj Jugoslaviji. Nažalost, rat i poslijeratna događanja doveli su toga da imamo veliki broj nezaposlenih danas. Najveći je danas problem što grad nema kapaciteta da zaposli svoje radno sposobno stanovništvo, ali tako je i u čitavoj državi.

Kako su odnosi u gradu? Je li Mostar u pravom smislu ujedinjen?
- Situacija je objektivno govoreći mnogo bolja nego što se često i medijski predstavlja. Mostar je istinski multietnički grad u kojem žive i jedna, druga i treća nacija, i trebamo biti ponosni  na to. Istina, postoji još određenih vrsta podjela koje su rezultat ratnih zbivanja, međutim, to se polako prevladava i mislim da trebamo  hrabrije ići u reintegraciju grada radi budućnosti naše djece. Kad govorimo o reintegraciji, ne mora baš sve da nam bude zajedničko. Nama je dobro da danas imamo i Univerzitet i Sveučilište, i to treba biti plus, njihova je međusobna suradnja pohvalna. Nedavno sam čuo podatak da na Univerzitetu studira  600 studenata hrvatske nacionalnosti, što me jako obradovalo. Siguran sam da je i obrnuto na Sveučilištu slična situacija.  No, grešku smo napravili u osnovnom i srednjem obrazovanju. Oduvijek sam bio protivnik sustava “dvije škole pod istim krovom”. Imam četvero djece i tvrdim da niti meni ni njima ne bi smetalo da idu zajedno u školu s drugom djecom iz grada bez obzira na nacionalnost, s tim što poštujem sve ono što je nacionalno. Problem je što smo podijelili mladež. Mislim da je mladež danas više podijeljena nego mi stariji, to je posljedica života u Mostaru.

Kako komentirate rad svojih kolega gradonačelnika; Ivice Prskala, Nevena Tomića, Safeta Oručevića, Ljube Bešlića?
- Iskreno govoreći, ne bih želio davati komentare o svojim kolegama. Mislim da su svi ti ljudi radili  izuzetno težak posao. Tu je potrebno mnogo hrabrosti i žrtvovanja i dosta rada da se uradi nešto. Znam da je posao gradonačelnika težak i nezahvalan, ne znam da je i jedan gradonačelnik Mostara imao potporu. Svi smo mi bili na neki način podređeni i kritizirani, to je cijena posla koji obavljate.

Kao dogradonačelnik surađivali ste s dvojicom Hrvata. S kim je lakše išlo, s Nevenom Tomićem ili Ljubom Bešlićem?
- Tomića odavno poznajem, još od prije rata i mislim da smo dobro surađivali, iako sam isto dobro radio i s Bešlićem. Govoriti sad o nekim ocjenama bi bilo teško. Nitko od nas nije svetac, svi smo griješili i svi oni koji budu na tom mjestu u budućnosti griješit će, ali smatram da je svatko od njih nešto doprinio vremenima u kojima su vladali.

U kakvim ste odnosima danas sa Safetom Oručevićem?
- U jednom razdoblju sam bio njegov prvi suradnik i dok smo radili zajedno, jako dobro smo surađivali. Kasnije smo se politički razišli i to je to. Danas sam ja u Mostaru, a Oručević živi izvan Mostara, tako da smo skroz razdvojeni.

Imate li neku poruku za kraj?
- Moramo se više međusobno poštovati i imati povjerenja u ovaj grad i u njegove građane. Nije dovoljno samo kritizirati vlast, potrebno je davati i  konstruktivne prijedloge. Nije dovoljno stalno pitati što Grad može uraditi za vas, moraju se i građani  pitati što oni mogu uraditi za Mostar. Zajedničkim snagama, vlasti, mediji, gospodarstvenici i sami građani, mogu nešto uraditi zajedno za dobrobit naše djece.

Značajan korak

Nedavno je Mostar dobio šest regulacijskih planova koji su usvojeni na Gradskom vijeću. Međutim, još uvijek nema prostornog plana, kao ni povjerenstva za davanje stručnih ocjena. Kad vjerujete da će to dobiti?
- Usvajanjem regulacijskih planova učinjen je jedan značajan korak. Konačno su svi shvatili da regulacijski planovi nemaju nacionalnog predznaka i da su itekako značajni za razvoj grada. Meni je to drago i nadam se da će se u budućnosti po tom pitanju raditi još više i usvajati planove. Isto tako, treba se donijeti prostorni plan, mislim da zavod  radi na tome i treba se što prije usvojiti. Osim toga, pod hitno treba formirati povjerenstvo za davanje stručnih ocjena koje je i predviđeno zakonom i neophodno gradu. To je moje mišljenje, iako znam da ima i onih koji suprotno smatraju. Ali, mislim da je sve što je predviđeno zakonom, predviđeno s razlogom.

Razgovarao: Dalibor Drlje / dnevni-list.ba