Katarina Zovko Ištuk: Život teče kao rijeka

ŽIVOT TEČE KAO RIJEKA

Sivi kamen i kotlina, gradić moj i dolina,
u pepelu tonuo je, al´ se dig´o do visina,
liječi rane koje bole, od tih strašnih ruševina,
potonut mu nismo dali, čuvamo ga vjekovima.

Opet stara zdanja niču i imaju svoju priču,
život teče kao rijeka, ispod mosta što žubori,
ovaj grad je nešto sveto, ovaj grad se dušom voli,
pa zar je grijeh voljeti ga ......

Pogledom gutam svaki mu kutak i svaku stijenu,
od kojih ova zdanja niču, što će ispisati povijest svoju
i svaka za sebe imat će svoju ispričanu priču,
Gledam i nagledati se ne mogu ......

Rođena ja sam za njega, da mu stihove pišem,
jer svaki stih za mene mnogo znači,
ma kako drugi voljeti ga žele,
ja Mostar volim na sebi svojstven način.

Volim ga zbog svoje jednostavnosti,
poštujem ga zbog prosto proširenosti i složenosti,
divim mu se zbog njegove neograničene ljepote
i njegove posebnosti,
ne dam ga onima što ga ne vole,
jer Mostar živi u meni i ja u njemu..

KATARINA ZOVKO - IŠTUK
MOSTAR 11. 01. 2016.