Katarina Zovko Ištuk: Uspomene
I dok teče Neretva ispod Starog mosta,
budi moja sjećanja, uspomena dosta,
prkosna je rijeka uvijek svima bila,
al je naše tajne, u dubine skrila.
Dolazim i danas, na ta mjesta stara,
volim svaki kutak taj, od grada Mostara,
slike iz prošlosti, nikako ne blijede,
iako su kose naše, već odavno sjede.
Pođu suze često i u srcu peku,
dok promatram zamišljena, tu zelenu rijeku,
gledam našu pećinu, gdje smo sretni bili,
zagrljeni, mnoge dane naše snove snili.
Na tom starom mjestu, sada šipak zrije,
ja još vidim čovjeka, što se glasno smije,
ne znam da li i on tu dolazi često,
ili je zaboravio to ljubavno mjesto.
Teci, teci Neretvo, hitaj prema jugu
i sa sobom ponesi, sad svu moju tugu,
nek u meni žive samo dani sreće,
nikad mi ih nitko oduzeti neće.
Katarina Zovko - Ištuk
Mostar 15. 02. 2017.