Katarina Zovko ištuk: Mostar i ja u noći

MOSTAR I JA U NOĆI

Dok po tamnom nebeskom svodu,
zvijezdice zlatne izvode svoje akrobacije,
a mjesec pun, zanosan i mlad,
u svojoj ljepoti do jutra rana,
grli i ljubi moj voljeni grad.

Pa ovaj Mostar je stvarno zanosan i mio,
svaki mu kutak u noći znam,
u njemu dišem, u njemu snivam
i dok budem živa i dok postojim,
on neće nikad ostati sam.

Mjeseče stari, ti dobri druže,
dok prosipaš svijetlost na ovaj grad,
ne budi škrtac, prospi to zlato,
pozlati svaku ulicu mu tad.

I sve ovako godinama traje,
pod velom noći, mnoge ljubavi niču,
a grad moj uvijek ponosan i gord,
o sebi priča, uvijek novu priču.

Ja ne znam da ovo igdje još ima,
ja ne znam da ova ljepota, igdje još postoji,
ja nemam riječi, što opisat bi htjela
i koliko su snažni osjećaji moji.

Mostar i ja volimo se trajno
i svake noći, sve jače ljubavi niču,
koliko ljepote meni samo pruža,
o tome bi vjekovima, mogla pričat priču.

KATARINA ZOVKO - IŠTUK
MOSTAR 26. 08. 2015.