Katarina Zovko Ištuk: Ljubav između tebe i mene

I kada počne kiša da pada
ja šetam ulicama besprijekornog grada
i svakog novog kišnoga dana,
hodam dugo, dugo i bez kišobrana.

Aleje platana kriju me od kiše,
čujem kako lišće, iznad mene diše,
dok tako šetam, osjećam se ugodno,
najdraži grade, u tebi je čarobno.

O ljubavi mojoj suvišno je raspravljati,
koliko te volim, ne mogu prestati spominjati,
u tebi doživljavam sve radosti mojih postignuća,
u tebi je sve moje i samo ti si moja kuća.

I kada te ostavim nakratko
uvijek imam istu željicu,
da prošetam tvojom nutrinom,
uđem u svaki kutak, obiđem svaku ulicu.

Dok hodam tako, a ispred mene
pruža se tvoje prostranstvo koje želim slijediti,
iza mene staze, kojima ćeš me ponovno voditi
i svakog novog dana između mene i tebe
nova i jača ljubav će se roditi.

Znaj ti si moje svijetlo u tami,
neizmjerna sreća u mojoj tuzi
i kad napuste me svi i loše mi krene
tvoje ulice, parkovi, obale rijeke
voljeni grade, uvijek su tu za mene.

Bio si Princ s Neretve
i onda kada sam bila djevojčica
i danas si Princ, dok kosa mi sijedi
u tebi živi moje sve,
sve ono što volim i što mnogo vrijedi.

Ja uvijek rado sjedim na obali
slušam gromoglasni huk rijeke,
otkrivam joj tajne i predajem strahove,
priznajem joj sve moje boli i srušene snove,
pa zar se ovo ne zove,
ljubav između tebe i mene.

KATARINA ZOVKO - IŠTUK
MOSTAR 23. 11. 2014.