Katarina Zovko Ištuk: Ja i grad smo tako obilježeni

Stari most
JA I GRAD SMO TAKO OBILJEŽENI

Odustajem od svih mojih lutanja,
ne tražim više nešto nepoznato,
odustajem od ideala koji vuku u prazno,
vodim se osjećajima, koji u meni bude
to nešto neopisivo, lijepo i snažno.

Prepoznajem svoj identitet samo u njemu,
u gradu koga ne želim napustiti i neću,
i kome ga mogu ostaviti na čuvanje,
dok svijetom budem tražila sreću.

Ne, ne mogu ga predati sada,
na smetljište pojedinih ljudskih duša,
ovako ranjenog s bolom dubokim,
da jecaj njegov taj netko sluša.

Ne želim ostaviti tu bistru rijeku,
ne čuti huk ispod Staroga mosta
niti napustit aleje džinovskih platana,
što čuvaju me u hladu ko´ skrivenog gosta.

Želim da u njemu živi moja prošlost
i sadašnjost ova, koja me boli,
skupit ću hrabrost za budućnost svoju,
jer to je grad kojeg ja volim i koji me voli.

I neću više brinuti zbog toga
i neću više kriviti nikoga,
ja i grad smo tako obilježeni,
da živim u njemu i on u meni.

KATARINA ZOVKO - IŠTUK
MOSTAR 14. 06. 2015.