FOTO  Građani Mostara potpisivali peticiju protiv ubojstva pasa

Na sjednici Doma naroda 26. 02.2009. godine Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine usvojila je Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja koji je stupio na snagu 8 dana nakon objave u "Službenom glasniku BiH" točnije 06.02.2009. godine.

Nakon 4 godine neprovođenja Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, parlamentarka Nermina Zaimović-Uzunović (SDP BiH) Parlamentarnoj skupštini predlaže izmjenu Zakona iz razloga, citiramo "Zakon o zaštiti i dobrobiti životinja je neprovediv zbog trenutnog stanja u državi BiH". Izmjenom ovog Zakona se želi dopustiti eutanazija zdravih životinja u skloništima za napuštene životinje nakon samo 14 dana ukoliko se ta životinja ne udomi.

Naše pitanje je, kako se za neštoi može reći da je neprovodivo ako se nikada nije ni probalo provesti? Kako znamo da je jabuka kisela ako je nismo probali ni pojesti? Kako znamo da je neka knjiga nezanimljiva, a koju nikada nismo ni otvorili niti pročitali prvih nekoliko stranica? Iako se ovdje najčešće radi o psima i mačkama, što ćemo sa drugim životinjama kao što su medvjedi, srne, orlovi ukoliko se nađu u tim skloništima jer u našoj državi ne postoji azil ili sklonište za pse i mačke lutalice, svi imaju imena AZIL ili Skloništa za životinje, zar i njih trebamo eutanizirati ukoliko se ne udome prije isteka od 14 dana provedenih u skloništu jer i oni su životinje, nisu samo psi i mačke?

Sadašnjim Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja je zabranjeno ubijanje životinja na ulicama države BiH osim u slučaju teško bolesnih, jako starih i agresivnih pasa i to samo humanom eutanazijom koju vrši ovlašteni veterinar, a ne lovci kako se to danas radi. No, iako je zabrana stupila na snagu prije četiri godine, odstrjeli pasa lutalica se i dan danas vrše na ulicama BiH od strane lovaca po naređenju lokalnih načelnika i gradonačelnika pa ćemo tu sšpomenuti prošlogodišnje ubijanje pasa lutalica na ulicama Tomislavgrada u veljači 2012. godine uz izliku kako ti psi napadaju prolaznike dok se u ove četiri godine nije sagradio azil za napuštene životinje iako je to Zakonom o zaštiti i dobrobiti životinja propisano, mjesto gdje bi se ti psi sklonili i ne bi dolazilo do napada na prolaznike. Udruženje građana protiv okrutnosti nad životinjama "Prijetelji" Mostar je podnijelo kaznenu prijavu protiv načelnika Tomislavgrada i sudionika koji su radili po naredbi načelnika no ni do dan danas se ništa nije poduzelo po tom pitanju.

Dana 20.10.2013. godine na ulicama Kalionika, u ranim jutarnjim satima u 9:30 sati, u centru grada, ulica Karađorđeva, desio se odstrel pasa koji je naređen od strane općinskih organa, a koji su izvršili pripadnici lovačkog udruženja koji su naoružani pucali po gradu na pse koje su zatekli na ulicama.

Dalje, svakodnevno imamo masovna trovanja, ubijanja i mučenja životinja na našim ulicama, a nijedan krivac niti jednom nije osuđen na zatvorsku ili novčanu kaznu zbog tog nedjela iako je mučenje i ubijanje životinja regulirano članom 318 Kaznenog zakona FBiH, članom 433 Kaznenog zakona RS i članom 312 Kaznenog zakona Brčko Distrikta.

Neki od primjera su masovna trovanja pasa lutalica u Bugojnu, u sarajevskom naselju Dobrinja, mače staro nekoliko mjeseci je prebijeno štapom te je pregledom veterinara utvrđeno da se mače mora uspavati zbog teških ozljeda, u Živinicama pronađen pas kojem je otkinuta njuška, u Banja Luci mačka nabijena na ogradu džamije i dolaskom policije "utvrđeno" je kako je najizglednije kako ju je na ogradu odbacio automobil!? Još mnogi slučajevi za koje nitko nikada nije kazneno odgovarao iako je sve prijavljeno nadležnim institucijama koje su zadužene za taj problem.

Nadležne institucije i osobe zadužene za probleme ubijanja, mučenja i napuštanja životinja Ministarstvo unutarnji poslova, Veterinarska inspekcija, Tužiteljstvo, policija i veterinari. Nitko od njih ne radi svoj posao iako su za to plaćeni i to velikim iznosima iz državnog budžeta, tj. plaćaju ih poreznici ove države, a to su upravo građani BiH.

Iako u Zakonu o zaštiti i dobrobiti životinja u članu 8. stoji obveza mikročipiranja vlasničkih životinja taj član kao da ne postoji. S pravom možemo reći kako 90% životinja koje imaju vlasnika nisu mikročipirane. Sam Zakon ujedno govori o donošenju Pravilnika o označavanju životinja koji još uvijek nako četiri godine nije donešen iako je agencija za označavanje životinja koja bi trebala donijeti taj registar u "pogonu" skoro godinu dana.

Znači, agencija je osnovana tri godine kasnije iako je trebala odmah po donošenju Zakona o zaštiti i dobrobiti životinja, a pritome još radi godinu dana trošeći novacporeznih obveznika, tj. građana BiH za svoj nerad.
Kastracija pasa i mačaka u vlasništvu nije obvezna po Zakonu o zaštiti i dobrobiti životinja, no obvezno je imati kontrolu nad razmnožavanjem tih životinja što znači ukoliko životinja nije kastrirana, mora se paziti da ne dolazi do oplodnje što je dosta teško pogotovo kod ljudi koji žive u prigradskim i seoskim naseljima te svoje pse drže zavezane na lancima i puštaju ih slobodno da hodaju ili su im mačke "oko kuće".

Ne mijenja se činjenica da po dolasku životinje u azil/sklonište životinja mora biti očišćena od unutarnjih i vanjskih parazita, mikročipirana, cjepljena protiv bjesnoće, izliječena ukoliko je bolesna te naposljetku kastrirana. Uz sav taj posao ona se nakon 14 dana uspavljuje. Znači, opet se troši novac uzaludno, zašto kastrirati, liječiti i cijepiti životinju ako ćemo ju naposljetku uspavati, tj. eutanazirati?

Prosječna eutanazija za psa od 20 kilograma košta 300 do 400 KM. Naravno nakon eutanazije, netko te životinje mora pokupiti, a to se ne može pješke nego automobilom koje troši gorivo, treba platiti radnika koji će to raditii i onda gdje ih odvesti?

U BiH ne postoji krematorij za životinje, a pokapanjem u zemlju zbog velikog broja životinja može doći do širenja raznih bolesti.
Zagovornici izmjene ovog Zakona neće odvesti svoje dijete u veterinarsku stanicu i pokazati im kako eutaniziraju životinju nego će im reći pas/mačka je zaspala i neće se više probuditi. Znači, svjesno će lagati svojoj djeci kako bi im prikrili pravu istinu onoga što oni žele postići izmjenom ovog Zakona.

Ubijanje životinja sa ulice nije rješenjue, nigdje u svijetu se problem napuštenih životinja nije rješio ubijanjem niti će se na taj način rješiti kod nas.

Stoga, građani BiH, molimo Vas da ne nasjedate na propagandu raznih političara i medija kako je ubijanje jedino rješenje, upravo su vlastodršci zajedno sa nadležnim institucijama koji bi trebali brinuti o ovom problemu glavni i odgovorni za ovo stanje napuštenih životinja, za sve ugrize pasa, za svaku izmučenu, polomljenu i ubijenu životinju na ulici jer oni su ti koji bi trebali raditi svoj posao, za koji su plaćeni Vašim i našim novcem, novcem koji se mogao upotrijebiti za puno bolje i potrebnije stvari.