Fra Mario Knezović: Fratarska jedanestorka i nogometna filozofija

franjevci, hercegovački franjevci, Mostar, fratri, fra Mario Knezović
Uz radost zbog njihova izbora da im odijelo Svetoga Franje bude izbor i „dres" evo i nekoliko „nogometnih" napomena za buduće fratre, i, nadam se svećenike. Ekipa koja bude dobro posložena i vođena s klupe imat će uvijete za pobjedu. U vašim redovima, to već morate biti svjesni, postoje oni koji su po vokaciji igrači za napadačke akcije, srednji red i obranbene zadaće. Svaka pozicija je važna. Morate imati i golmana da obrani sve obranjive udarce na vaš gol. No, morate imati i golmana koji će, povremeno, moći obraniti i ono neobranjivo. Za dobar uspjeh mora biti što manje soliranja i driblanja. Dodati dobar pas i načiniti asistenciju da se suigrač (subrat) proslavi je primarni zadatak. Nemojte igrati dupli pas uvijek s istima. Bit ćete u igri mnogo bolji od drugih, ali će lošiji zauzeti vašu poziciju. To je ona loša igra koja se "igra" van terena. I to treba pretrpjeti i nastaviti se dokazivati. Nije nevažno napomenuti da se uz nogometaše olako zalijepe i djevojke koje padaju na stil takovoga života.

U utakmici ne smijete zaboraviti da igrate samo protiv suparnika, nego da igrate i protiv sebe i svoje taštine. Svojeglavo soliranje i samoisticanje ekipu gura u poraz. Ukalkulirajte da ćete dobivati žute kartone. Oni su znak opreza da se prestane igrati kako se igralo. Crveni karton znači izlazak iz igre. Poneki crveni bljesne i pogriješkom suca. Čuvajte se crvenih kartona. Crveni kartoni se ne dobivaju samo zbog grube igre, nego još više zbog duga i gruba jezika. Ne kažem vam da trebate šutjeti, nego da važne rečenice kažete u razboritom trenutku. Također je za velike stvari važan trener. On mora biti lucidan. Mora znati tko što može. Trener mora gurnuti u stranu bilo kakve simpatije prema bilo kome. „Tatinih" sinova u vašoj ekipi ne smije biti. Takvi uvijek loše završe.

Svlačionica ili boravak u karanteni je vrijeme za ohrabrivanje i iskrene razgovore. Neke stvari treba reći u „facu". Čuvajte se igrača koji će rušiti sklad i pričati kako oni jedini sve daju za ekipu dok drugi pojma nemaju. Pratit će vas i publika. Publika uvijek ima očekivanja i uglavnom je uz pobjednike. Nemojte se zanositi da će vas uvijek bezuvjetno podržavati. Oni koji vam plješću među prvima će vas pljunuti. Nemojte igrati samo za publiku i dobar dojama. Oni koji se bave dojmovima ne osvajaju natjecanja i ne dolaze do vijenca slave. Vi kao nogometna ekipa morate učiti od starijih kolega, ali istodobno morate zanemariti brojne samozvane trenere koji se žele nametnuti kao autoriteti. Odlika loših ekipa je da imaju „žrtvenoga jarca" koji trpi podrugivanja i podcjenjivanja. Kapiten momčadi takve mora staviti u zaštitu, a „frajerima" dodatno dati da trče krugove oko igrališta ili da rade sklekove kako bi shvatili da u ekipi nema nevažnih.

Ako vam kao ekipi počnu govoriti da je budućnost pred vama nemojte ih uzeti ozbiljno. Vas budućnost ne čeka. Vi je morate početi živjeti danas. I, draga jedanaestorice, čuvajte se sudačke nadoknade. Mnogi su tada nokautirani i što je najgore, nema vremena za preokrete. Nemojte igrati samo na duge lopte i ne preskačite igru. Spustite loptu na zemlju. I, još da ne zaboravim reći. Igrat ćete na različitim terenima. Uglavnom će biti grbavi, neuredni. Nemojte se žaliti na teren, nego prilagodite igru tim uvjetima. Velike uspjehe nogometne jedanaestorice često kanaliziraju tihi suradnici i životni suputnici koji kroz male savjete daju najviše. Takve slušajte, a odbijte sve one koji žele praviti svoje tabore i klanove. Eh, i ovo je važno. Ako dobijete žuti karton nemojte iz protesta odmah skinuti svoj dres i baciti ga van terena.

Inače, poznato vam je, draga subraćo, kako se prvenstva gube na tzv. „malim" utakmicama. Nemojte živjeti samo od derbija. Ne zanemarite male utakmice. Majka Tereza bi nam rekla radite male stvari s velikom ljubavlju. I za kraj, draga jedanaestorice, nikako, ama baš nikad, ne zaboravite da se igra odvija unutar terena. Van terena možete biti genijalci, ali vam to ne ulazi u rezultat i statistiku. Neću ni ovo zaboraviti reći. Kad prođe utvrđeno vrijeme utakmice, kad prođe sudačka nadoknada, kraj je tek onda kad sudac taj kraj odsvira. Ne pobjeđuju uvijek najbolji i najtalentiraniji, nego uporni i oni koji vjeruju u uspjeh. A ako se nekima počne događati da „promaše ceo fudbal" neka probaju izabrati neki drugi sport i drugi odjenuti dres. Ako sve uspijete i pobijedite nemojte se obeshrabriti da će biti onih koji će vam upravo ubog uspjeha zviždati i podmetnuti nogu. Sve će nam, kaže mudar čovjek, prijatelji oprostiti samo uspjeh neće.

fra Mario Knezović/fratar.net