Da ignoriram svoj studentski život?

Skidam slušalice da vidim pričaju li moji dragi sugrađani i dalje o kladionici, o tome kako treba 'pobit gamad', kako nema spasa ovoj zemlji, kako su nastavnici , profesori i ostatak prosvjete glupi, kako je bilo 'zakon' sinoć na 'cajkama', kako su bez problema ušle u disko iako im je 14 i po godina, kako ih baš briga, al njima mora tata dat lovu za novi „touch screen" mobitel, koga briga imamo li zdravstveno, ma „šta ću na faksu", ionako nemam vezu da se zaposlim... hm na ovo zadnje sam malo pretjerala, ovi zadnji spavaju, ipak je 8h...

Stavim slušalice, ponovno, kontam bolji je „Buggles" od ovih rečenica koje znam već na pamet.

Dolazim na fakultet, profesor kasni, ups, nakon sat vremena referada se čudi kako su zaboravili da nas obavijeste da neće profesor doći, jer njegova mala kćer hoće palačinke za doručak, pa ih mora napraviti , jer mu je bahata žena na frizuri, koga briga za mlade ljude koji žele dobar primjer od svog profesora, akademskog građanina kakvi i oni jednog dana žele biti.

Ok, ništa strašno za studente, navikli smo. Dio nas ide na kavu, dio u kopirnicu. Kolokvij imamo u 10h taman dovoljno vremena da se umanje švercovi. Dio nas podržava šalabahtere, dio nas pljuje po njima. Dio nas još vjeruje da ćemo se zaposliti zahvaljujući znanju, dio nas već ima sređen posao, 'de ti sine samo diplomu donesi'. Nakon kolokvija, jedni „žugaju", jedni feštaju-uspjeli su prepisati, drugi su zadovoljni jer su učili baš ono što je bilo u pitanjima, treći su, nažalost, ponovno učili sve ono što nije bilo... Uglavnom, idemo mi na kavu da o tome malo prodiskutiramo. Standardno. Svi će se hvaliti nečim, glupostima uglavnom, novim čizmama iz „Retra", (dok iste takve imaju u kućama u pola cijene) , ili tatinim novim autom (kako ga je stekao?- nije bitno, čime se tata bavi, ne daj bože da saznamo ), koliko su popili večer prije, ....

Dio nas će ih sa oduševljenjem slušati, dio nas će se ponovno zabrinuti i zapitati gdje to živimo i nadati se da ni taj dio bontona ovi prvi ne znaju i staviti slušalice s glazbom u uši. Jedno ili nijedno će se ustati i poželjeti drugačiju sredinu, drugačije okruženje, koje će odisati pravim kvalitetnim razgovorima, koji će htjeti svoje znanje iskoristit za dobrobit ovoga mjesta, da napravimo nešto, da uradimo čarobne stvari, da pokrenemo naš grad. Ostali će se i dalje smijati i diviti promašenim vrijednostima našega društva.

A ja... pokušat ću više vremena provoditi i kritizirati svoju sredinu, manje vremena imati slušalice u ušima. Al i dalje ću barem još neko vrijeme, često slušati glazbu dok idem do faksa...

pogled.ba