Branitelj iz Mostara: Rat mi je ukrao mladost, a poraće sve ostalo

Branitelj iz Mostara: Rat mi je ukrao mladost, a poraće sve ostalo

Početak je to pisma koje je stiglo sinoć na adresu našeg portala HERCEGOVINA.info. Pismo je napisao branitelj iz Mostara, a u njemu dalje stoji:

Smatram da kao Hrvatski branitelj imam pravo reći što mislim o ovoj temi jer mnogi i ne znaju što znači rat i ratovanje. U rat sam ušao gotovo golobrad, tek na početku života. Dok su moji vršnjaci u normalnom svijetu izlazil u disco klubove i družili se uz glazbu ja sam čučao u rovu više gladan nego sit. Da se razumijem o ratu nisam znao ništa nego ono što sam gledao u filmovima, a to je morate priznati jedna velika šarena laža.

U to vrijeme jedino što me činilo zadovoljnim i ponosim jeste nacionalni naboj, kao i želja da obranimo svoje. Bilo je teško pa sam u nekim trenucima proklinjao samog sebe zašto nisam i ja kao mnogi moji vršnjaci jednostavno otišao i prepustio nekome drugom da ratuje. S druge strane bio sam ponosan na svoju uniformu i svoju misiju obrane domovine od agresije.

U ratu sam imao sreće pa sam iz njega izašao bez fizičkih oštećenja.Vjerovao sam  da će nam nakon tog nesretnog rata biti bolje, bar nama koji smo s puškom u ruci stvarali to bolje sutra. Prolazili su dani, prolazile su godine ali normalnog posla nisam mogao dobiti. Pričali su nam u ratu da će branitelji imati privilegije, ali privilegije su imali svi drugi. Jedan moj školski kolega vratio se iz Njemačke gde je uživao u socijali, i ubrzo dobio posao u dobroj firmi. Naravno imao je dobru vezu, a za to nije trebalo biti branitelj.

Na kraju sam ja kao branitelj otišao iz države za koju sam se borio. Otišao sam tamo odakle su došli oni koji danas imaju privilegije i dobre poslove. Vjerujte da nikada ne bih otišao iz svoje države i napustio svoj dom da sam imao minimalne uvjete za ostanak. Dok sam bio sam sam mogao sam nekada biti i gladan, ali stvorio sam obitelj za koju se valja brinuti.

Danas sam ja u Njemačkoj, a obitelj mi je ostala u Mostaru. Daleko sam od svog doma i od svojih najbližih.  Nije mi svejedno kada čitam ove pozive na rat iz usta političara koji nisu na svojoj koži osjetili što znači RAT. Moja priča je priča tisuća drugih koje je zadesila ista sudbina, i u ime svih njih MOLIM VAS DA NE PRIZIVATE RATOVE.

Rat nikome nije dobroga donio. Mnogi su u njemu zavijeni u crno, a njegovi ožiljci nikada neće zacijeliti. Meni je rat ukrao mladost, a poraće sve ostalo. Ja sam i dan danas ponosan na svoj ratni put. Časno sam obavio svoju dužnost, kao i svi moji suborci, i opet bih ako zatreba učinio isto.

Od mene toliko uz nadu da na našim prostorima više nikada neće biti ratova, jer u njima nema pobjednika.

HERCEGOVINA.info