Alkohol i kocka jedina utjeha mladima
Svi na neki način zatvaraju oči pred realnim činjenicama, pa stoga kao rješenje vidi jedino pomoć Crkve koja je u ostalom i prva u Mostaru pokazala interes za borbu protiv ove pošasti, te se nada suradnji i dodjeli prostorija za rad u zgradi Zirala koja se godinama ne koristi.
Suradnja s Crkvom
“Ovih dana trebam otići na sastanak s provincijalom i uvjerena sam da će nam odobriti prostorije jer, prije svega, u navedenoj zgradi smo i prvobitno imali svoje aktivnosti, a kako već 10 godina te prostorije nitko ne koristi, ne vidim razlog zbog kojeg to ne bi prihvatio”, samouvjereno je kazala Matović. Prisjetivši se dobre suradnje s crkvenim dužnosnicima po pitanju borbe protiv ovisnosti, smatra da bi u prostorijama navedene zgrade konačno mogli djelovati punim kapacitetom i baviti se ozbiljnim radom i po pitanju prevencije, pa bi tako ujedinjeni mogli održavati javne tribine i, što je najvažnije, posebno se posvetiti djeci ovisnika.
“To bi bio pravi blagoslov ne samo za naše štićenike i njihove obitelji, nego i za cijeli ovaj grad”, tvrdi Matović. U Mostaru je trenutačno 126 ovisnika na apstinenciji i svakodnevno se pojavljuju novi, što je jasan pokazatelj porasta ovisnosti i alarmantnog stanja, stoga Matović na prevenciju gleda s posebnim značajem.
Ovisnost nasljedna
Matović upozorava na to da se ne smiju zatvarati oči pred činjenicom da svakim danom sve mlađe osobe postaju ovisnici, a kao uzrok tome vidi nasljeđe po obiteljskoj liniji, uz pokušaj bijega od svakodnevnih problema. Međutim, ovisnosti vode u sve veće probleme i tada dolazi do širih posljedica koje se odražavaju na obitelji i društvene zajednice, i to je opće poznata činjenica.
Stoga Matović ne može prihvatiti činjenicu da država legalizirala kocku koja, iako nije oralna ovisnost, ipak je najteža i ostavlja najveće posljedice, a to su raspadi obitelji i propast do beskućništva, što se ničim ne može nadoknaditi. Zato na državnu dobit od ove pošasti koja uništava svaki duh gleda kao na ogroman gubitak za koji još ne mare.
Piše: Gordana Šimović