Marina misli da zna: One i obrazi

Savršena noć za pisanje poezije. Gasim cigaretu i povlačim se. Jutro je pametnije od noći, pa makar ona bila i ovako savršena. Ma kakva poezija, perilica je oprala veš i skače u 8 ujutro. Od pjesnika postajem domaćica i iznosim razgrnuti rublje.

Osim veša u realnost me vraća jedna djevojka iz moga kraja, koja izlazi iz moga haustora. Pogleda me i posrami se, a njena razmazana maskara mi odaje njezinu oralnu aktivnost noć prije.

Kontam - nije valjda plakala do 8 ujutro u stanu mog susjeda, propalog vlasnika propalog kluba u Mostaru.

A vjerojatno bi se i rasplakala da je vidjela susjedovog prijatelja koji je oko pola 9 došao pokupiti svog Audia, kojeg je očito posudio mom susjedu.

Susjed je kralj. Zašto ne bi na osnovu Carevog ruha i posuđenog auta svaki vikend zbario novu? To ga ne košta gotovo ništa, a rokovnik se puni. Sve one ga prestanu zanimati čim jutro svane, a on prestane zanimati svaku koja vidi da on baš nije tako bogat kako je ona pod utjecajem dvaju koktela pomislila. Jadna.

I tako gotovo svaki vikend, lijepi crveni Audi pojavi se pred zgradom i nestane sljedeće jutro. I svaki put iz haustora izlazi druga djevojka.

Njezina Ona očito vrijedi par pića i jedna vožnja posuđenim automobilom. Obraz dakle vrijedi još manje. Malo, cure, malo.
Cijenim ljude koji dobro rade svoj posao, pa tako i pametne sponzoruše.

Ako im obraz vrijedi malo, neka barem gospođica među nogama vrijedi više. Ako su već žrtvovale ljubav, neka im prazninu nadoknadi barem financijska sigurnost. Ako su već žrtvovale želudac, neka im ga barem puni hrana iz skupog restorana. A ako su već žrtvovale obraz, i malo ga naplatile, neka barem Nju dobro naplate.

Ako se prodaješ, barem se dobro prodaj.

I tako, početnice u 'sponzoruša zanatu' očito smatraju dobrim sponzorom onoga tko ima 20 markica da plati dva koktela i onoga tko im zamahne ključevima lijepog auta. Ništa nisu naučile od teta koje dobro provjere curiculum vitae svog plijena. Nisu ništa naučile od profesionalki koje poznaju čitavo obiteljsko stablo svog sponzora, koje provjeravaju na kojoj je razini kazaljka goriva u automobilu i na koga glasi prometna dozvola.

I tako normalan čovjek ne zna koga bi manje cijenio i više žalio.

U Hercegovini danas nažalost postoje jeftine One i jeftini obrazi, dok su skupe verzije prava rijetkost.

Jesu li prodaji dostojanstva krivi mediji, odgoj ili pohlepa za tim prokletim novcem?

Gdje je nestao zdravi svjetonazor koji govori da ljubav nema cijenu i da nema veze s automobilom i koktelima?

Gdje je nestala ljubav?

Gdje je nestalo dostojanstvo Žene?

Potražite ga po povoljnim cijenama u Mostaru.

Četvrtkom imate i popuste.

(I opet se spusti predivna mostarska noć. Miris behara i košulje voljenog čovjeka. Budi se poezija. Ja uvijek glasam za ljubav. Ljubav i samo ljubav.)

MARINA RADOŠ/Boboska.com