FOTO/VIDEO  'Poteci vodo uz brdo' iz 1964. godine

Život u hercegovačkom kamenu naučio je ove ljude  da samo svojim združenim snagama mogu nešto više postići. Oni su se sporazumjeli pa je mukotrpni život među njima izbrisao razlike i interese. U filmu sarajevskog Sutjeska filma iz 1964. godine „ Poteci vodo uz brdo“ prikazano je koliko je truda i znoja uloženo kako bi se sagradila hidrocentrala na Zvirićima. Vrli muževi Stubice i Zvirića, nakon što su premostili rijeku što je za njihovu djecu bio velik problem, odlučili su zamijeniti petrolejke i svijeće svjetlom iz električnih zarulja. Predvođeni Mirkom Jelčićem, obratili su se inžinjeru Ismetu Omerbegovići – Ici, koji je u to vrijeme za mještane Hardomilja  projektirao viseći most iznad vodopada Čeveljuša, kome su mještani po njemu dali ime Icin most.

Ico je poziv Stubičana i Zvirićana prihvatio i skupa s mještanima dao se na posao. Sami su sve radili, priučavali se i najkompliciranijim poslovima, bez kvalifikacija su postajali i majstori. Dva dana , samo 1000 metara trajalo je spuštanje generatora od puta u Zvirićima do hidrocentrale na Kravici.

Ovaj kratkometražni film iz 1964. autora Sime Klarića i Živka-Žike Ristića, snimatelja Mihajla Murka i montažerke Blanke Jelić, zanimljiv je i što se u njemu može čuti  izvorna hercegovačka ganga i pjesme u izvođenju seljaka tih sela uz rijeku Trebižat.

Film završava željom autora da nakon ovog poduhvata, seljaci uspiju izvući vodu sa Trebižata na svoje njive spržene suncem, te stoga i nosi naslov Poteci vodo uz brdo. Nažalost, visoke zimske vode Trebižata uništile su generator hidrocentrale koja je danas zarasla u šikaru, a mještani su morali čekati elektrifikaciju još godinama, te nakon toga slijedi iseljavanje Zvirićana u plodnu Gabelu i okolicu Metkovića. Međutim, njihovi potomci rado se vraćaju i obnavljaju kuće svojih djedova, a mještani Zvirića su i danas primjer složnog i dobro organiziranog sela.