Hrvatsko katoličko ime neuništivo je baš kao i kamen Hercegovački

Misu je, uz koncelebraciju 34 svećenika, predvodio gvardijan humačkog samostana fra Velimir Mandić.

Osim za humačke fratre ubijene 1945., odala se počast i zahvalnost svim nevinim žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća, ali i Domovinskog rata, posebice onima iz župe Humac.

Prisjećanje na žrtve

Nakon svete mise u dvorani franjevačkog samostana održano je i predavanje o komunističkim zločinima i masovnim grobnicama na području općine Ljubuški na kojem su predavači bili Tihomir Glavaš, dr. Davorka Sutlović i fra Andrija Nikić. Fra Andrija se u svom govoru prisjetio brojnih nevinih žrtava Hercegovine, ljubuškoga kraja, Humačke župe, te njezinih pojedinih sela i zaseoka koje su partizani 1945. opljačkali i razorili, a žitelje u najljepšim godinama života mučki pobili.

"Komunisti su iza sebe ostavili krvave, ali neizbrisive tragove ubijajući civile, svećenike i časne sestre. Nakon toga su iz političkih razloga prešli na zatvaranje, tako da je na području Hercegovine ruka mržnje ubila više od 17.500 katolika, a na području ljubuške općine više od 2300. Samo u humačkoj župi ubijeno je 995 osoba, uglavnom mladeži. Uvjeren sam kako su večeras u mislima s nama svi stanovnici ove općine, pa i cijele Hercegovine i mnogih dijelova Hrvatske okupljeni oko našeg zajedničkog sjećanja da ne zaboravimo njihova imena, jer ovdje su se burkala vremena k'o nemirni valovi oceana , a ti si sveti Ante čuvao svoj narod i ti si Majko bdjela nad ovim mjestom i liječila naše boli", kazao je okupljenima fra Andrija.

Iznijevši brojke ubijenih u ratu i poraću na području Ljubuškog, kazao je da je samo u Humcu ubijeno 995 ljudi. U Vitini je ubijeno 339, u Klobuku 296, Vrljićima 169, Studencima 270, a od 328 ubijenih u Veljacima zna se samo za četiri groba.

Mnogi pobijeni

"Prema nekim podacima, komunisti su od 1945. do 1951. likvidirali 568 tisuća osoba, a kroz logore je prošlo oko 4 milijuna zarobljenika. Među njima je veliki broj Hercegovaca svoje kosti ostavilo na križnim putovima, ali je Hercegovac svoj prkos znao iskazati i u gangi: 'Maribore, da si malo bliže, ja bi rodijacim okitio križe!'

Usprkos tome što su svim snagama htjeli iz srca ovdašnjih ljudi istisnuti istinskoga Boga, i nametnuti svoga, te zatrti Hrvatsko i katoličko ime, nije im uspjelo jer ono je neuništivo baš kao i ovaj kamen Hercegovački", naglasio je fra Andrija, zahvalivši svima što su došli zapaliti svijeću i pomoliti se za duše ubijenih.

"Naša je obveza pronaći mjesta svih stradanja i stradalima odati ljudsku i kršćansku počast. To je najmanje što za njih možemo učiniti", kazao je na kraju fra Andrija.

Piše:Mirela Tučić dnevni list