DNK potvrdio da je u Ljubuškom ubijen i fra Slobodan Lončar

... fra Slobodana Lončara, u neposrednoj blizini fra Martinova tijela. Zaključujući po tome vjerojatno su ih zajedno ubili. Bilo je to najvjerojatnije u noći 12./13. veljače 1945.

Razne činjenice iz prve ruke o komunističkom odvođenju fra Slobodana Lončara iz Drinovaca i ubojstva u Ljubuškom možemo saznati iz knjige »Apokaliptični dani« fra Janka Bubala i iz knjige »Fratar, narodni neprijatelj« fra Ratimira Kordića. Ovako to sažeto opisuje fra Ratimir Kordić, koji je kao župnik službovao zajedno s fra Slobodanom u Drinovcima te ga nastojao zaštititi i kasnije ga išao tražiti. »9. veljače uvečer počela je Kalvarija moga pomoćnika fra Slobodana. Nakon pretrage sobe, lišenja slobode, noćnog putovanja preko Sovića do Čove u Ružićima i putovanja u Ljubuški 10. veljače izjutra, tu je, ni četrdeset osam sati nakon dolaska bio strijeljan. Pojedinosti o njegovu stradanju malo su poznate. Znam da mu je jedan fratar (fra Janko) dao odriješenje uz prethodno upozorenje da se pokaje. Odriješenje je bilo kroz zatvorena vrata. Možda ni dvadeset četiri sata prije strijeljanja bio je šamaran. Sad mi je jasno zašto mi je Ćazim Dizdarević preko telefona odgovorio da ne treba fra Slobodanu ni rublje ni hrana, da on ima sve. Tada je fra Slobodan već bio mrtav.« Ovako, pak, govori o navodnoj fra Slobodanovoj krivnji i krivnji drugih fratara. »Tih dana dobio sam "Slobodnu Dalmaciju". Jedan dulji članak pisao je uglavnom o hercegovačkim fratrima. Tvrdi se da je oslobođen Široki Brijeg, da su fratri pucali i borili se u redovima neprijatelja naroda i da su dobili zasluženu plaću. Piše i o nekim drugim fratrima. Za fra Slobodana stoji da je išao na noćne sastanke sa škriparima te da se presvlačio u ženske haljine i prevodio škripare na Široki Brijeg. Koliko riječi, toliko laži! Nigdje ne piše da je netko od fratara ubijen, samo stoji da su dobili zasluženu plaću. K tome piše za one koji još nisu u rukama narodne vlasti da će i oni dobiti zasluženu plaću i da će im narod suditi. Narod je ubrzo doznao za sudbinu fratara. Duboko potresen zbog te tragedije ujedno je strepio za sudbinu nas malo koji smo još u životu.«

Ovako smo pisali o masovnoj grobnici u Ljubuškom u vijesti o pronalasku fra Martina Sopte. »Masovna grobnica u Ljubuškom nalazi se na lokalitetu Tomića njiva. Kao i do svih drugih masovnih grobnica u komunističko vrijeme do nje se dolazilo krišom. Nije se znalo tko je u njoj točno ubijen, samo se pretpostavljalo, ali se mjesto ljubomorno čuvalo od zatiranja. Svuda okolo niknule su kuće, ne i tu, jer je svim aspirantima prišapnuto što to mjesto točno sadrži. Padom komunizma devedesetih godina prošloga stoljeća mjesto gdje se pretpostavljalo da je masovna grobnica očišćeno je, poglavito zalaganjem fra Vladimira Kozine i fra Velimira Mandića, te je započelo odavanje počasti ubijenima uz sudjelovanje mnoštva puka Božjega. Zahvaljujući svjedočanstvima i dokumentima, Vicepostulatura postupka mučeništva "Fra Leo Petrović i 65 subraće", na čelu s vicepostulatorom fra Miljenkom Stojićem, u suradnji s Povjerenstvom za uređivanje i obilježavanje grobišta iz Drugog svjetskog rata i poraća na području općine Ljubuški, na čelu s Vicom Nižićem, 19. - 28. srpnja 2010. vodila je iskapanje. Radovi su se odvijali pod stručnim vodstvom arheologa Tihomira Glavaša i patologinje Marije Definis-Gojanović. Ukupno je otkopano 28 tijela. Očito su prije smrti morali kopati mjesto gdje će biti ubijeni, jer su pronađeni i ostatci vatre na kojoj su se grijali stražari, moguće sami ubojice. Uz dva tijela pronađeni su i ostatci krunice i franjevačkog habita.«

Nakon prikupljanja novčanih sredstava za DNK analizu pobijenih u Knešpolju i dovršetku toga postupka, pristupili smo DNK analizi pobijenih na Tomića njivi u Ljubuškom. Uz navedenu dvojicu fratara pronašli smo i Grgu Marića, jer je njegova rodbina već dala uzorke krvi. Uskoro ćemo objaviti kada će se prikupljati uzorci krvi za druge pobijene pa će identificiranih biti više. Ovom prilikom zahvaljujemo svima koji su novčano pomogli dosadašnje DNK analize ili će pomoći ovu posljednju u Ljubuškom.

Fra Slobodan Lončar rođen je 1. ožujka 1915. u Vinjanima. Roditelji su mu bili Petar i Franjka r. Bago. Kršten je 3. ožujka 1915. u župi Sv. Jure u Viru. Na krštenju je dobio ime Ivan. Pučku školu pohađao je na Posušju, a gimnaziju na Širokom Brijegu. Filozofiju i teologiju studirao je u Mostaru. Franjevački habit obukao je na Humcu 3. srpnja 1934., a vječne je zavjete položio 5. srpnja 1938. Za svećenika je zaređen 16. lipnja 1940. u Mostaru. Kao župni vikar službovao je 1942. - 1944. na Širokom Brijegu odakle je premješten u Drinovce. Tu su ga, kako rekosmo, komunisti uhitili 9. veljače 1945., odveli u Ljubuški i ubili. O njemu njegov još živući sukolega fra Častimir Majić piše sljedeće. »Fra Slobodan je zračio ljudskom toplinom i vedrinom koju je očitovao u susretu sa svim osobama u životu. Nadasve, bio je čvrst značaj na koga smo se mogli osloniti i na njegovu potporu računati. Posjedovao je izvjesnu dozu humora što se posebno očitovalo u šaljivome glasilu "Podbadalo" koje je zajedno s fra Žarkom Leventićem uređivao u Mostaru.«

Za sve pobijene u Ljubuškom, njih 62 (američki zrakoplovac već je predan obitelji), na Malu Gospu 8. rujna bit će služena sv. misa zadušnica. Nakon toga slijedi pokop neidentificiranih tijela na Gradskom groblju, a posmrtni ostatci identificiranih tada će biti predani obiteljima i naknadno pokopani. Fra Martin Sopta i fra Slobodan Lončar bit će pokopani u samostanskoj crkvi na Širokom Brijegu 10. rujna. U tijeku je stvaranje programa pokopa u Ljubuškom i na Širokom Brijegu pa će podrobnosti biti naknadno objavljene. Povezane vijesti najlakše je pratiti preko portala Vicepostulature pobijeni.info